crta

Blog
četvrtak, srpanj 30, 2015
Mamuzanje mrtvog konja stvarno je uzaludno, a i dosta smrdi. Korištenje ovog servisa odavno izgleda upravo tako nekako. Kako zbog tehničkih nedostataka koji su daleko nadživjeli dječji uzrast bolećica i bugova, tako i zbog ljudskih resursa koji su uglavnom nedostupni kao K2.

Stoga, krajnje je vrijeme napraviti odjavu. Ne kolindično pompoznu, ne rabeći bandiševštinu, ne upotrebljavajuć mamićizme. Ali ne ni ugasnuti tiho poput vila.

Možda je to najbolje učiniti najavom Probnog otiska...



Otpije dva duga gutljaja frankovke iz zelene dvoguze koju su poslije trećeg školskog sata kupili u dućanu pored Orijenta pa je, gledajuć u sjevernu obalu Drave, pruži lijevo od sebe.
- Jebemti kauciju.

Pokušavajući pogledom fiksirati riječni tok, desnicom prihvati pruženu bocu, spretno jednoručno potegne iz nje pa je spusti na travu među noge svijene na indijanski.
- Ma jebo kokakolu, bambus je i tako sranje.
- Vidio bi ti šta je bambus da nam je kola iz konzerve.

Iz poluzgužvane kutije Opatije izvuče cigaretu, kresne šibicu, pripali. Povuče dug dim. Otpuhne ga prema nebu. Vizionarski, doduše na krivim premisama, doda:
- Pit ćemo i mi kolu iz konzerve.
- Kad netko dofura iz Trsta.
- Ne, mislim za stvarno, onako, iz dućana.
- Aha, u Limburgu mjesecu.
- Ma kaki. To ti je jednostavno
: treba proglasit rat Americi i onda nas oni okupiraju i pripoje sebi. Ak imaju Aljasku iznad Kanade i Havaje na Pacifiku, mogu imat i jednu saveznu državu u Evropi.
- Ja ću onda Cammel pušit. Bez filtera. Ko one što je neki dan Davor dofuro.
- Marlboro rađe, al tvrdo pakovanje.
A jes donio kartu?
- Naravno.


Zavuče ruku u platnenu školsku torbu, izvuče uvezanu knjigu mekih korica A3 formata:
- Sreća da je stric došo ženu tražit u rodnom kraju.

Opet podigne bocu, povuče još jedan gutljaj.
...






bolegr @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 4, 2015
Lokalni dućan, blagajnica kojoj je pun kurac mora, noćnih. Kupac, djed iz susjedstva kojem je pun kurac života, metaforički. Kršćanski praznik u kršćanskoj državi.
- Deda, opet Vi salamu. Nije Vam to zdravo.
- Kaj bum kad je volim.
- A jel jedete Vi kaj kuhano?
- Jedem, jedem. To me drži vitalnim.
- A ko skuha, deda?
- Pa ja, ko bi drugi.
- A kaj skuhate?
- Kobasice skuham. Nekad jaja. Nekad i hrenovke.


bolegr @ 19:00 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 29, 2015
klerr security

bolegr @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 12, 2015


bolegr @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 8, 2015
Antarktika se proširila do branika
A
frika se usukala
A
ustralija isto
I
ndijski potkontinent otplazio prema desnoj zadnjoj
A
merika prema, jasno, lijevoj
E
uropa i Azija na šajbi
S
amo Sjeverni pol pod maslačcima.

 

bolegr @ 20:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 1, 2015

Priča se, piše, da je začetnik, tvorac, štajaznam šta, valjda bog-otac, Fejzbuka osobno mladi Američanin Marko Šećerbregović. Neke glasine kruže kako iza svega stoji Centralna obavještajna agencija. Američka, naravno. I da im je taj Zucker-kommt-zuletzt, samo paravan, da su druženja, grupiranja, snubljenja, prijetnje i vrijeđanja tek krinka pod kojom mračne sile uz pomoć tajnih službi skupljaju podatke o svim bićima koji su se ulovili u ovu društvenu mrežu i onima koji će se tek uloviti.

Ovo drugo, možda, al ono prvo - tc. Nema šanse. Lažu. Svi koji to tvrde, bezočno lažu. To o ideji. Ukralo! U-kra-lo! Znam iz prve ruke. Lijeve. I druge, desne. Ukralo je tu ideju jednoj Savki i jednom Hrvoju.

Dotični je par, a evo danas im je, baš na Praznik rada, kako to doliči sljedbenicima ideje o ravnopravnosti ljudi na ovom svijetu jer drugoga niti nema, okruglih pedeset godina otkako svo zlo dijele međusobno, a dobro i međusobno i uokolo (što im ovom prilikom i čestitam! i to dijeljenje i te godine, jel), krajem šezdesetih godina prošlog, po mnogima nesvršenog, stoljeća, u strašno socijalističko, koje neki od milja zovu i komunističkim, bezinternetsko i bezmobilnokomunikacijsko doba, doba jednog od viđenijih neviđenih mrakova, osmislili Fejzbuk.

Ne vjerujete?!

U kuhinji na drugom katu stambene dvokatnice iz sredine jedne od glavnih sporednih ulica malenoga grada, iza samih vrata drvena okvira i triju vodoravnih reljefnih okana, bio, kako i priliči stambenoj jedinici čvrste gradnje, komad zida. Te godine kuhinjski zid je bio svijetloplave boje. U ovo nisam baš apsolutno siguran, možda je bio svijetlozelen ili boje marelice, ne znam, ali nije to toliko važno. I sin Savke i Hrvoja bio je svijetloplav. Ne nebeski plav, ne zidno plav, ne od batina plav, već onako plav, plave kose da je i stog slame izgledao tamno. I taj je tih kasnih šezdesetih već postojano kročio svijetom, hodao na dvije noge bez zadrške. Hodao je od spavaće sobe do kupaonice, od dnevne do balkona i od kuhinje do ulaznih vrata. Hodao je i izvan tog mikrosvijeta, doduše ne tako samouvjereno, ali mogao je i po kockom popločanoj ulici, i po travom zaraslom dvorištu i po zemljom posutom školskom igralištu, skoro ko oni iz Churchillovog govora. I gdje god da je išao i što god da je radio, imao je potrebu to svoje iskustvo, saznanje prenijeti.

Kako baš i nije bio rječit, dadoše mu, otac Hrvoje i majka Savka, taj komad zida, a on se tom plavom zidu sa svih svojih istraživačkih putovanja vraćao i na njemu osobne utiske bilježio. Bilo je tu slika sunaca i oblaka, livada i brda, kuća, kućica, igrališta i igračaka. Osim slikovnih, bilo je tu i tekstualnih poruka, o trenutnim stanjima i stremljenjima, idejama. Slova su za tu priliku bile pomalo grbave kopije onih iz novina koje je pratio sjedeći ocu za vratom dok ih je ovaj, ležeć na kauču, čitao. Našlo se tu i poruka za udaljenu blisku rodbinu, za prijatelje i roditelje, za virtualne likove. A vidjelo se tu i raznih zemljopisnih karata, nevješto precrtanih s metalnog globusića - kasice prasice (ukoliko se kasicom prasicom može nazvat nešto što izgleda više kao kasica globusica)... Opa! I Guglmeps bi tu imali štogod za priznat! Kradljivci!

Osim slikovnih i tekstualnih poruka i kontura zemalja svijeta, bilo je tu, a bit će u nedostatku videozapisa, i trodimenzionalnih oznaka. Te rupe u zidu, arheološki su dokazi o postojanju cijele jedne civilizacije. Tajne i malene, ali ipak civilizacije. Čuda poput volumenskih negativa maleckih glava sa Uskršnjih otoka, patuljastog Stonehengea ili sićušnih piramida u dolini Stavnje, sićušni da jedva vrh mine olovke u njih stane podatno su se širile usljed djelovanja dječjih prstića. Naravno, sav iskopani materijal, boja i žbuka, nije završio na kuhinjskom podu, nešto je otišlo i u usta, ali to već spada u medicinske fenomene nedostatka određenih tvari u organizmu.

Tu se rodilo i jedno prilično radikalno poimanje volumena, prostora. Ispod prvog sloja iz tih rupa iskopane boje bio je drugi, a potom sljedeći... znači da je nekad davno, pradavno, u doba prvobojanja, kuhinja morala biti veća. Ali ako broj farbanja zidova u dolazećem vremenskom periodu povećavamo, stambeni volumen će se smanjivati i smanjivati i smanjivati. A to je značilo samo jedno, da u stanu mjesta za život neće biti. Tko zna, možda je i to bio razlog selidbe koja se dogodila desetak godina kasnije.

I sad, možebit da su mračne sile tu ideju zida i fejzbuka ukrale, tamo neke sedamdesetprve, kad je Hrvoja i ženu mu i sina, iz daleke Australije došla vidjeti njegova sestra Cecilija s mužem i mlađim sinom, pa su to krišom snimili Kodakovom idiotkamerom koju su im kao poklonili (jer da moderna tehnologija i kolor fotografija sigurno je bolja od prevaziđene crnobijele snimane nekim smiješnim aparatom na kojem se predmeti vide naopako), a čije su ispucane, iskoritene snimanjem jel, kazetice s negativima odnijeli sa sobom. Može bit. Ne kažem. Ideju ukrali, konzervirali i čekali rođenje i odrastanje interneta do faze kad ga se može cijepit, oćureć zarazit, društvenomrežnim virusom. To da. Ali cijela ideja osmišljena je krajem šezdesetih na jednom svijetloplavom komadu kuhinjskog zida iza vrata, u stanu na drugom katu zgrade solidne gradnje, u jednoj od glavnih sporednih ulica malenog grada.


bolegr @ 14:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 30, 2015

 

 Zagreb - Monte Carlo, četvrtak, 30-04-2015 


Posljednje mučke objede od strane dijela građana Republike Hrvatske nagnale su predsjednicu Grabar Kitarović da okrene ploču i promijeni adresu.

Optužbe o izbjegavanju plaćanja poreza u najvoljenijoj domovini, kako bi što ve ći iznos njezina izbornopredsjedničkog honorara završilo u džepovima potrebitih, da bi izbjegla optužbe političkih protivnika te nedoumice ostale stoke sitnog zuba, Grabar Kitarović oštro odbacuuje kao neutemeljene jer se ipak radi o povratu uloženog početnog kapitala u kampanju.

Nakon konzultacija sa vrhunskim umirovljenikom i volonterom, savjetnikom predsjednice Republike Hrvatske za ustavna pitanja i tekuću problematiku Vladimirom Šeksom, Grabar Kitarović će, a nakon dobijene odbijenice od bivšeg češkog europarlamentarca Vita Jedličke, utemeljitelja i oca srednjeeuropske i podunavske države Liberland, ugledavši se na svoje tenisačke sportske idole, svoje prebivalište prijaviti u Mon te Carlu.

U ime dobrodošlice, Grabar Kitarović će u prijateljskom i sitnooporezivom posjetu dočekati princ od Monaca Albert II osobno. Kao znak zahvalnosti, Grabar Kitarović će, po savjetu kardinala i nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića, monegaškog princa pozvati na otvaranje vemenu i situaciji arhitektonski i dizajnerski prilagođenog zdanja crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu.

 

 

 

bolegr @ 17:02 |Komentiraj | Komentari: 0
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.