crta

Blog - studeni 2011
ponedjeljak, studeni 28, 2011

... u svim dvoranama multiplex kina Banski dvori :

pretposljednji nastavak potresne ispovijesti Alice in Wonderland

Alice on Ice*

Alice on Ice



____________________________________________
*  umjesto Lewisa Carrola piše barunica Münchhausen osobno


Alice on Ice*
bolegr @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 26, 2011

 

foto: Robert Fajt (Cropix)

Nije mečka nego...

bolegr @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 24, 2011

 

 

 

 

Život je precijenjen..jebiga.

 

 

 




bolegr @ 01:57 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, studeni 18, 2011

 



bolegr @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 14, 2011

Ata je naručila taj neki komplicirani stroj koji između ostalog služi i za grijanje vode, pa ga sad obilazi, provjerava kako radi, gleda u njega kao dijete u novu igračku. A stroj na rubu kuhinje, leđima okrenut prozoru što gleda u dvorište, nalik dobro uštimanoj glazbenostrojarskoj komplikaciji - incredible machine maslinaste boje sa kromiranim cijevima i detaljima. Ava tek povremeno izviruje kroz vrata boravka iz kojeg se čuje se dječje vriskanje i smijeh. Iako su tamnokose i drugih imena, Ava i Ata, prepoznajem ih i razlikujem po madežu na licu. Ata te zove telefonom i govori ti kako je stroj instaliran i radi, a ti si na poslu i javljaš kako imaš još nekih stvari za obaviti i kući ćeš tek kasnije.

Izlazim van, na ulicu i ogledam se. Opet smo u onom mojem kolaž-gradu. Desno je aleja, zelena i široka. Spušta se prema zapadu, siječe Bukovačku i pruža se skroz do Petrove crkve, a ravno ispred, u smjeru juga niz padinu teče ulica, manje monumentalna, ali ne manje zelena. Završava u jugoistočnom predgrađu, u vremenom narušenom nizu kuća prizemnica, negdje na samom kraju Divaltove nedaleko Ine.

Dvojim. Ne znam kojim putem. Krenem ravno. Dan onako, ni topao ni hladan, proljetno sunčan na brijegu. Spustim se do snijegom prekrivene ulice i prilazim grozdu ljudi što se okupio na rubu nogostupa baš pored mjesta gdje nizu nedostaje kuća. Jedna je bosonoga Cigančica raširenih ruku skupu objašnjavala kako se pleše neki poskočasti ples. Pod prstima osjetim hrapavost asfalta sa manjim udjelom katrana. Bos. Pokušam pogledom pratiti korake i shvatim kako su i svi ostali bosi. Primijetim maleno stopalo sa blago zakrivljenim noktom bijelog tankog obruba na palcu i srce mi zaigra u ritmu svih plesova jer znam da se oko metar i pol iznad, iza pravilnih usana ispod tankog nosića što razdvaja bademaste perle, šeretski smije jedna gornja lijeva dvojka. Približim se, udahnem miris što se širi iz tamnih valova...

- Kad ste zadnji put bili svjesni da ne znate gdje ste? - pitanje je trebalo donijeti malo tišine, dati mi misliti.
- Jučer. Oko tri u noći sam se probudio, a rađe bi da nisam jer sam bio tako blizu. Umjesto poda stopalima, koljenima sam pogurao zid. Promijenio smjer ležanja, a smjer kretanja mi ostao isti.

bolegr @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 13, 2011

 



bolegr @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, studeni 12, 2011

 

Miki veliki

bolegr @ 01:44 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 11, 2011

 



bolegr @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, studeni 5, 2011



Samo sam ti došao reć, ima jedna Feuerbachova koju ni oni teoretičari nisu dirali:
"Ljubav koja je mogla umrijeti nije bila ljubav."
A Onâ nikad niti neće.

bolegr @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 1, 2011

 



bolegr @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.