crta

Blog - prosinac 2010
srijeda, prosinac 29, 2010

Ne znam je li ova pošta stigla po golubu pismonoši, kuriru City Expressa ili nekom internom službom, jer nit poštanske marke niti žiga nema, a i moj lokalni poštar iz Hrvatske Pošte cijeni privatnost prostora mojeg kaslića, svejedno mi je, no ako se već tako neoporezovano brinete za svoju pastvu, trebali biste znati i adresu tih svojih ovaca. Ako nikako drugačije, mogli biste pitati svojeg šefa. Jer on po vama i tako sve vidi i zna.


spam cr(kve)nog karaktera(otvori kuvertu)


I uopće me ne zanima je li mrtvi i od vlastitog naroda radi predaje države i zločina nad čovječanstvom odbjegli zločinac avansno platio mise u zlatu ili je to sveti čin iz ljubavi klera prema njegovu liku i djelu, duši i tijelu. Paraziti jedni višemilenijski...

bolegr @ 11:26 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 23, 2010
bolegr @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 17, 2010

ivan šuker

bolegr @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

ivan šuker

bolegr @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 13, 2010

Stanovita J.K. o izvjesnom I.S., o sebi: "Kud Ivo, tud i ja."

Kosonader

Stanoviti I.S.: "Otišao sam na već ranije dogovoren službeni put."

Izvjesna J.K.: "Moj je posjet ranije dogovoren."

bolegr @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, prosinac 11, 2010

... je li ovoga ikada itko iz prikladnih institucija ozbiljno ispitao...



(Ljubo Ćesić Rojs na OTV-u za predizborne kampanje 2007.)

... i osudio za klevete i laži?

bolegr @ 08:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 9, 2010

 

 

 

... ne može čovjek skoknut ni po nove gume za bubu djetetu, a da mu opadne imunitet...

 

 

 

(više se ne pitam...)

bolegr @ 14:56 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 7, 2010

Casablanca

"Od svih blogova po svim blogservisima na cijelom internetu, ona je došla baš na moj."

(BolegRick Blaine)


bolegr @ 15:39 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 2, 2010

 

minimum - shu ker

bolegr @ 14:27 |Komentiraj | Komentari: 0

- Vozili smo se u tišini dok ju nije otklonio neobičnim pitanjem: "Hoćeš li da ti ju poližem?" Okrenula sam se, lice mu je bilo posve opušteno. U prvom sam trenutku pomislila viknuti: "Što si umišljaš?!" ili nešto slično, no samo sam šutjela dok je polako stavljao lijevu ruku na moje bedro… *

Rukama je pridržavala dvadesetčetiri dužna centimetra tvrdo ukoričene knjige, a ja sam joj gledao u usne što su se micale u ritmu zvučnih manifestacija koje su se aulom na katu kina Europa širile iz bočno postavljenih u dijagonalu usmjerenih zvučnika. Sjedeći uz sebi desni rub stola čitala je sa naglaskom koji baš i nije bio prikladan autorovom izričaju slavonskog dijalekta sa frtaljstoljetnim zagrebačkim ubrzanjem. Nije mi smetalo. Naprotiv.

Završila je prvo čitanje i podigavši glavu, zagonetno je, i ja bih se dao okladiti da je u tom trenu na njenom licu bilo nekog eteričnog smiješka koji je Leonardo iz Vinče, one toskanske naravno, jednom prilikom zabilježio, zašvenkala očima po gostima:

- A ako želite saznati kraj priče, morat ćete je pročitati sami. – zašutjela je, odložila knjigu na stol, riječ je preuzeo netko drugi, a ja sam, pomalo odsutan, vizualizirao pročitani tekst sa izvorom glasa. Uostalom, vjerojatno kao i cijeli muški auditorij. A bilo nas je…

***

Vjetar zabija čestice pijeska u fasadu Burja Khalife i povija ga u ritmu valova izjednačavanja tlakova nad dvjema susjednim plohama pokušavajući rendgenski prodrijeti u interijer. Tisuće iglica napada fasadu. Potiljak, čelo, lice, ramena, prsa. Mene, rekao bih da sam siguran u svoj integritet. I toj bih se toploj kiši mlaznica iz tuša mogao prepustiti do nestanka rastačući se u molekule i gubeći se u bezdanu onostranog što počinje slivnikom. Šum kapljica uz pozadinski huk plamena iz mlaznica plinskog bojlera nadjačavao je unutarnju kakofoniju, eho protekle noći zarobljen u ispražnjenim tunelima svijesti...

***

Sve kasnije izrečeno, a bilo je tu uz zaslužene pohvale autoru i indiskretnog, ali ne i nepristojnog pljuvanja po izdavaču, brutalno duhovitog opisa dadiljanja punice upletenog u poslovne čari i obveze čitanja hardcorea, i bilo je tu još podosta rečenica i misli atipičnih za jednu promociju, uostalom ni uzvanici nisu bili tipični, bilo je tu kolegica i kolega s posla, s fakulteta, starih prijatelja, knjigoljuba, profesionalnih pohoditelja otvorenja izložbi i promocija knjiga, zalutalih duša, koju je urednica otvorila kratkim sedamminutnim govorom, a ta je uvijek mogla maratonski pričati, ali tako da slušatelja održava budnim, što tonom, što bojom, što sadržajem. Rekli bi neki da posjeduje crtu sadizma, a drugi bi u tome prepoznali želju za eksplicitnim objavljivanjem ne samo informacije već i onog doživljenoga, nekom dozom mentalnog egzibicionizma, a to u konačnici i jest valjda ona razlika između ljudi i strojeva... dakle, sve kasije izrečeno, a i ono otprije izgovoreno i upamćeno, bilo je u sjeni tog prvog čitanja...


***

Punica, sapunica, punica, sapunica… odjekivalo je sjećanje po praznini iznad ramena kao da negdje u nedohvatu zgrade Super Mario lupa macolom po vodovodnim cijevima.

U napadima tvrde zagrebačke vode, a tu tvrdoću trenutno osjećam kožom intenzivnije nego bubrezima, miješaju se sjećanja, poput vina i piva ili, kasnije, votke i piva... ali zapitati se "što mi je to trebalo?" bilo bi lažno negiranje vlastite povodljivosti  i uzdizanje letvice volje pedalj iznad one "jebeš karakter koji se ne da nagovoriti". A bilo je otprilike baš tako i te je noći bijeg iz šarolika lokala sa nedoživljenim krajem radnog vremena i konceptom "decibela i maligana" bio moguć samo na prepad, bez zadržavajućih opraštanja, bez povlačenja za rukav, bez nagovaranja na još jednu, i tijelu i duši nepotrebnu rundu cuge...

***

A hostese… I njih je bilo... kako li se zovu… hm… Bednja, Brod, Zagreb,…gradovi i brojevi, lakše je. Samo bez brojeva. Simpatične studentice kroatistike i komparativne. Prigodno. Naivne i drage u toj naivnosti, odrasle u par sati razgovora sa kojekakvim prikazama nas uzvanika. Manje prigodno.

G. Incidentni se rourkovski trudio fascinirati Bednju, g. Jednosmjerni se uhvatio one četvrte kojoj ime zaboravih i jednog njenog gumba na vesti i jedino ga je Pero Kvrgić u Stilskim vježbama uspio više puta spomenuti od njega za jedne večeri, g. Samodovoljni se s pozicije već objavljivanog poete u društvu g. Tolerantnog absolutno odavao tekućoj problematici dalekog sjevera, g. Usporeni je skupa sa suprugom nestao, a pretpostavka je da je to bio najtrezveniji čin, g. Radikalni, engleski elegantan i istovremeno poput pijevca rastrzan između diđejovskog posla i obaveznog sošlajzinga jer tu su i kolegice iz struke, onda i g. Sveznajući, pa g. Veseli, … ah, tko će ih sve spomenuti…

Srećom, kako zahvalno prilagodljiva riječ, dok kažeš Pif-paf-puf i još par pića sa drugaricama što bi rekao g. Jednosmjerni, Krivi je put postao nepostojeći, a namjeri da se do Limba stigne, ispriječio se Alcatraz, što i nije bilo loše za jedan četvrtak, jer se iz toga može i kući pobjeći, a iz Limba kako tko, il' u Raj il' u Pak'o...

***

Ja, Burj Khalifa svoje kupaonice i dalje se njišem gornjim dijelom tijela po putanji kakve složene funkcije u tuš-kabini kanadskog stila u neuspješnom pokušaju spajanja komadića svijesti nalik Prapočetku kakvom centripetalnom silom u neku suvislu cjelinu… Dovodi li zbrajanje afirmacija do množenja negacija? Ili je sve obrnuto proporcionalno presjeku razlika? Ne uspijem li odgovoriti na ova pitanja, glava će mi još narasti, neću moći izaći kroz vrata tuš-kabine i nošen toplom umjetnom kišom ipak ću, zahvaljujuć Dunavskom riječnom slivu, završiti u Crnom moru...

Stani! Miran! Sredi se! Primarni zadatak: doći k sebi bez prtljage misli... Išiban vodom tekućicom, krenem u mrak sobe i u sobu mraka Tamo sam negdje. Valjda.

____________________________________________________
* Ulomak iz kratke priče "Svetac" sa 69. stranice iz zbirke kratkih priča
  "Sex, books & rock'n'roll" suigrača Saše Pavkovića čitala Hrvojka Begović

bolegr @ 12:30 |Komentiraj | Komentari: 0
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.