crta

Blog - prosinac 2011
subota, prosinac 31, 2011

 



_______
* 2012

bolegr @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 29, 2011

"Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako?"

Miroslav Krleža, Na rubu pameti, 1938.
Miroslav Krleža

 

 

 

 

Za one koji čitaju:
 Na rubu pameti

I za one koji ne stignu čitati:
Na rubu pameti
 

_______________________________________
* Nikolaj Semjonovič Tihonov - Naš vijek će proći

bolegr @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 28, 2011

Nisu se ni ohladili stolci zagrijani ljudskom toplinom barba Luke, doktora Vlade i barunice Műnchhausen,...



vjesnik



... a sa naslovnice Vjesnika već se smješka crvena petokraka.

bolegr @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 23, 2011

Svijest o nedostatku rađa potrebu za nadomjestkom. Strah od nepoznatog, neznanje, rupa, praznina... žude biti zakrpani. I tako se svašta rodi.

Neki vjeruju u vile i vilenjake, u duhove, neki u patuljke i zmajeve, neki vjeruju u mitove i legende, a neki u Djeda Mraza. Neki vjeruju u čaj, a neki u čajnik, neki u teorije zavjere, neki samo u teorije, neki u praktičnu snagu i silu, neki u indicije. A neki u čvrste dokaze i zdrav razum. I onda, premda, iako i unatoč... priča se čak da neki vjeruju i u to kako vrijeme liječi svu bol i sve ozljede. No, kako god, nitko nije bez neke zakrpe. Svijest o sebi i Svemu više nam je nalik pačvorku ili ponjavi nego li napuhanom balonu.

Zato svima, sa svim svojim uvjerenjima, samouvjerenjima, vjerovanjima, zabludama, radostima i strahovima želim svako dobro, ali molim vas da ta ista zadržite za sebe i ne maltretirate me ni čestitanjima tuđih rođendana ni očekivanjima uzvraćanja istom mjerom. Toga ovdje nema niti će ga biti.

A Dobro, ako vam je stvarno stalo, možete, zapravo ne da možete, trebali biste, činiti svaki dan, a ne samo uime veličanja kojekakvih mitova.

One kojima ipak padne na pamet čestitati mi išta, podsjećam da to eventualno čine negdje krajem svibnja, nikako ovih dana.



bolegr @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Kruži neki spam oko povrata poreza, pošiljatelj je "Porezna Upravat". U attachmentu dolazi i neka html datoteka od čijeg bi vam se popunjavanja umjesto povrata moglo dogoditi povraćanje. Od muke.

Zato, smeće u kantu/koš/kontejner!


minfin spam

A i nekako mi se čini da je administracija u Poreznoj ipak malo pismenija...

bolegr @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, prosinac 16, 2011

Čestitka

bolegr @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 7, 2011
bolegr @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, prosinac 2, 2011

Povremeno u Boravku, kad navratim u svojim pauzama i kad navrati u pauzama između svojih misionarskih turneja, sretnem Ekhema, a Ekhem je jedan i jedini - Sugurbija Čelonazadović, stari drugar koji živi svoj život mimo sustava i reda, samo po zakonima Prirode, pa se ispričamo o zdravlju i poslu, o ženama i godinama, o politici i nogometu, o svemu. A ponekad i ne stignemo sve točke dnevnog reda proći onako podrobno već priča zapne na jednoj i proguta sve ostale.

Baš nekidan, u sunčano predprazničko okopodne uđem u Boravak, a on sjedi i smješka se dok sprema kutiju Camela u džep jakne koju nikad ne skida, ni zimi, ni ljeti, ni po kiši, ni po suncu. "Treba", veli, "uvijek biti spreman za ić ako se moradne." Naručim suze Isusove, a Ekhem sebi još jednu uzvrlom pa nakon prvih kurtoaznih, o poslu i zdravlju, nastavimo. Ja slušati, on govoriti monolog koji jedva stignem prekinuti sa tek "da, Ekheme" ili "nije to baš tako, Ekheme", a on, bez imalo osvrtanja na moj pokušaj, nastavi po svome.

- Nij ti novnama za vjerovat, al to i sam znaš. To više, nako, na unutrašnjem planu. Ono što prepišu izvana, tu ima svega, i istine i izmišljotina i laži. Sve zavsi od koga j. Ev, naprimjer, jesi l vidio nekidan piše da j tam neka evropska komisija zabranla da se na flaširanu vodu napiše da može spriječit dehidraciju? Pa ko j tu lud? De ti men rec, - kao, pita me, ali nema zaustavljanja, ko Mujo pred kafeautomatom, igra dok dobija - jesu l oni normalni? Kako da kažem, ne pijem ja vodu osim kad moram. - pogladi se šakom površine teniskog reketa po narančastoj vunenoj kaloti što se promalja kroz otkopčanu jaknu i nastavlja - Ev ovo u mene, nij to meni od vode. Dobro, nij ni od piva ni od bevande već od one kapitalisčke kokakole jebojeja, volim je više od vode. Al sveedno, kad si žedan, dehidriran, treba t voda. Nis ni depiviran ni deviniran, sama riječ kaže hidro, a to j voda na latinskom. Il grčkom, štajaznam.

Zapali cigaretu već blago navlaženog filtera od valjanja po usnama pa nastavi.

- Šta sam ti ono stio reć... a da! To po novinama. Ev ti pa čitaj. - gurne prema meni novine koje su mu pod laktom ležale - jedne drži stranačka, a druge korporaciska mafija. Sve se srozalo. Malo s reformiral onu Titov: tuđe blate, na svoje ne daju. Samo tuđi lopovluk i krv, i sise i gujsce poznatih koji s poznati po tome što s trude bit poznati. Od čitatelja rade maloumne zombije. - pa lupi šakom po šanku dajući težinu svojoj izrečenoj misli.

- Ovi izbori sad. Ti š sigurno ić glasat. Nemoj slučajno da zajebeš! Evo t, samo slušaj bagru šta govori. Pa da j nekako modificirat glas da ih ne prepoznaješ, reko bi da baš njih neko gadno proziva za sve što su haračli, a ono oni izvrću sliku. I još kad počnu plašit ljude komunistima i ostalim avetinjama, bogati, mhm... Znaš onog Makartija, ne Makartnija već onog amerčkog Makartija, e od njega s izgleda prepisival govore. A taj bi prvo sve njih povato i po kratkom postupku poslo u prdekanu.

Povuče dim duboko u pluća, zažari se vrh cigarete kao oči mu kad priča o fotografskoj opremi koju skuplja desetljećima i koja mu predstavlja veselje više nego, kako sam kaže, išta drugo na svijetu, a na tom njegovom svijetu nema čega nije bilo. Priča se o tome.

- Sve ih nešt gledam, tresu im se fotelje i noge. I od fotelja i vlastte. Neki će bogami ostat bez posla. Možda se na burzu prijave da povećaju broj nezaposlenih za mandata nove vlade. Čuj mene, ja se već oprostio od njih, a izbori ni počeli. Al neće svi na burzu il u zatvor. Ev priča se da će oni inspektori, efbiaj ili ko već, što su ponovo otvorili istragu o smrti Natal Vud, angažirat Povjesničara. Još da povede onog psiho lutka, doktora od forenzke... moraće Nobilo Boljkovcu dobar alibi nać da ga spasi. - srkne kavu, lagano odmičući žličicu i vrećicu sa viškom šećera spusti šalicu na tanjur, pogleda preko mene u tri djevojke, iz usta mu iscuri jedno “eh”. Jel zbog kave ili zbog žaketa...

- A tek onaj čije ime ne smiju - mahne glavom prema mojim rukama u kojima je neotvoren presavijen primjerak žutocrnog dnevnog tiska -  u novnama spomenut. Grof. Da grof, kapo! Taj ih sve ima u džepu, to t ja kažem. Taj može reć “imam Hrvacku”. Možda mu j najpošteniji potez Piko. Priča se da mu to unuci vole pa u njeg ne stavlja otpatke već malo finije stvari. To je pravi kum, a ne onaj u pržunu. Za profit bi prodo sve i svakog, osim familije. Don Prodorić. I onda onaj frčkavi cirkus. Žaba bi se išla potkivat. Taj ti j prava slika društva. On i sestra mu ko vuk i lisca. Ne b im dao ni ovce ni kokoši čuvat, a ovi ih dolje postavli za šefove grada. Jes ga čuo kako pjeva?

Udahne pa da će zapjevati, a onda se sjeti da to i nije baš prizor koji bi drugi htjeli čuti i vidjeti, pokrije šakom usta i smiješak dječarca uhvaćenog kako nesmotreno zuri izlog kioska sa naslovnicama časopisa za odrasle pa krene dalje.

- Već smo skoro zaboravili na Rumenoga, eee? Jelda? Mislil su da će ga se lako riješti, a on im prvi došo glave. Saće tako i Kolekcionar. Nij taj mogo sve sam. Da j mogo, bio bi direktor svemira, a ne precjednik vlade Hrvacke. I onda Rumenog naslijedi Špiconja. Ista sorta, samo drugi oblik. Takih sam se nagledo još osamdesetih u željezari. Il onaj, što j premazan svim mastima bolje neg ikoji tunel. Mućak opasan. Taj ti točno zna kad se treba pritajit, a kad treba lajat. A doktora Promaju sam skoro zaboravio. Meš čini da b taj genije riješio problem svađe izmeđ sjevera i juga. Fino pozatvaraš sva rodlišta i napraviš jedno velko u Gospću. I nema majci više ni Splića ni Zagrepčanaca, sve likota do likote, bilo bi nas ko krumpira... Da j bar osto vezan lancima za ono drvo, manje b štete napravio. Eto, bogati, koga god spomeneš, samo iskače kriminal.

- Eeee, ček, ček - zaustavlja me kao, da mu ne bi valjda neka proletjela mimo usta - A šta j ono jednoč rekla precjednica vlade? Da se ona nij okoristila i da nema ništ u stanu za istragu? Moš mislit. Vid vako, bio ti jedan, nazvaćmo ga Miki, bolje da ne znaš koj to. Bio taj u Oluji i ono malo poslije. Nij taj ni metka tamo ispalio, samo se muvo po pozadini, al se zato nakro. Pričo m je kako j tamo mazno neko dobro auto pa ga kad se vraćo u Zagreb natrpo videorekorderima, devedeima i linijama i sve samo pokrio šatorskim krilom. Ovi njegovi mu iz jedince rekli da to neće proć pored vojne policije, nema šanse, a on odmahno glavom i reko im da će vidit oni kako s to radi, zapalio auto, dodo gas i ošo. Poslije priča kako j ga zaustavla vojna policija i pitala jel ima šta u autu da j popaljeno, a on im prizno, pokazo u gepeku onu gutu tehnike, a ovi mu to povade iz auta i pustli ga da se odveze kuć. Eto, da ga jebeš men to tako nekako izgleda, a ona Evropi ide tužakat da ih ovi drugi oće sve u zatvor strpat. Pa đe bi? Još bi im spomence za gašenje svjetla trebalo podijelit.

Pogleda u zid iznad šanka, pa se osvrne na drugi, pa na treći...

- O jebo te sat da te jebo! Šta ga stalno miču, ko da im nije dvaput godišnje dovoljno. - konačno pronađe sat na četvrtom zidu pa uzdahne - Uh, već je dva. Morać ić.

Izvadi dvadeseticu za platiti račun, stavi je pored čaše s vodom, spremi upaljač u džep hlača, kažiprstom uprtim prvo u zrak pa u novčanicu skrene pažnju konobaru što je nalik onom malom Galu, a zapravo nije samo nalik već taj tako i radi i psa ima, i doda:

- Eto, da imam zemlje ko što nemam i da m je materijala, bacio b se u zidariju i sagradio privatni zatvor bolji neg onaj što j ona kokoš nedavno išla otvarat neđe u Lici. Pa lijepo držav iznajmiš ko što su Čobanu iznajmli onu zgradu kod Veterine da ć im se kupovna isplatit u manje od četr godne, i samo svaki mjesec osamsto keka u džep. - poprati to guranjem spojenih kažiprsta i palca u džep na reveru jakne pa dovrši - Samo nemam. Ni zemlje ni para. A ope, znaš, nij sve ni u novcu. Nešto mora bit i u samoj činjenci da s se negdje dobro zajebo.

Raširi lice u osmijeh veličine Mjeseca, sa šanka skupi deseticu koju mu je ostavio Asteriks, a tunu pogura od sebe prema rubu i polagano krene ustajati sa barskog stolca jer vrijeme je za poći.

- E jesmo se... heh... jesam se napričo. Drugi ćmo put o muzci. I o babama.

Zakopča jaknu do vrata, vani ipak lakše sresti pingvina nego časnu, na glavu namjesti šapku sa grbom JŽ i nastavlja:

- Nisam ti ni stigo reć - u odlascima je Ekhem skoro kao naš kućni šaman Đuđuman - onaj zmijooki, taj nit smrdi nit miriši. Al nij važno, od ovih po život opasniji i gori teško da iko može bit.

Pođe prema izlaznim vratima, a onda se u stilu inspektora Columba okrene pa dobaci:

- Sam još jednu stvar. Jes vidio, saće na velesajmu sajam erotke. I završava četvrtog. Valjda ć i ovaj sajam pornografije svršit isto.

bolegr @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.