crta

Blog - veljača 2010
subota, veljača 27, 2010
Mozak je čaroban i ponekad vrlo koristan organ. Dâ ga se upotrijebiti na razne načine, a sve prema prema potrebama, i mogućnostima naravno.

Iako stručnjaci iz područja patafizike i anatematike dvoje u procjeni vrijednosti pojedinih segmetana, pokusi su pokazali kako su i Einstein, Alberat, kao onaj istoimeni keks, i Бронште́йн, Bronstein (ne Лев Дави́дович, Lav Davidovič, prvi trockist, niti Дави́д Ио́нович, David Ionovič, šahist, već onaj, Илья Николаевич, Ilja Nikolaevič, metamaticist) bili u pravu. Svaki u svojem dvorištu.

Nedavno smo se poigrali sa starošću mozga. Na tradicionalni narodni kineski način. Neki su bili zadovoljni rezultatima, nekima su oni izgledali porazni, što bi već moglo prerasti i u sukob interesa, a nekima poticajni:



No, neki mozak koriste i u druge svrhe, a što i ne bi kad g aimaju, u kojim god količinama. Naprimjer ovako:


Potrebni sastojci, materijal i organi:
- oštećeni komad drvenog namještaja
- orah
- ruke
- mozak, naravno

Upute:
1. pronađite oštećenja na površini drvenog namještaja nastala udarcima ili grebanjem
2. pamet u ruke, orah također
3. uključite mozak, protrljajte orahom oštećenu površinu
4. pogledajte kako oštećena površina tamni




5. odmaknite se i divite se svojem radu (ovdje, po želji, dodati osobenu sliku)

Eto, bez po muke, da ne velim kako se niste ni oznojili!

Na posljednju, petu točku možete pozvati i ostale ukućane, no to i nije preporučljivo jer
teško da će ovaj čin oporavka drvenog namještaja izazvati približnu količinu admiracije
koju ste sami sebi spremni uputiti.


Nekima vrlo vjerojatno dođe od jednog kraja kralježnice do drugoga. Ili već jest ili će tek doći, a nekima neće nikada. Pa ni tada. To kome je blago i kome je bilo, jest ili će i biti bolje, prosudite prema osobenim mogućnostima. I potrebama naravno.

Kako god, imali ga ili ne, mozak je, vjerujte, prilično zajeban organ. A orasi, i oni nekad dobro dođu...

bolegr @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, veljača 26, 2010
Već neko vrijeme, otprilike skoro svaki dan oko sedam uvečer kad na televiziji prođe Najslabija karika i počinje strepnja kako će se pojaviti ona koja nedostaje, zaigra mi jedna misao nastala usljed očite asocijacije, ili barem meni očite asocijecije, pa se upitam je li Jaca skinula Đuru.

Prije nego li tko donese zaključak na krivo interpretiranim osnovama, predlažem da pogledamo priloge.


Jaca:




Đuro:





Eto, sad mi vi recite, je li Jaca skinula Đuru ili nije? Ili je to ipak samo neka moja fata morgana, neka haluci nacija?

Niste valjda mislili kako je riječ o premijerki i ministru, o Kosor i Popijaču? Toliko degutantan ipak nisam.

 
bolegr @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 24, 2010
Neki dan mi stigne mi mail:

Provjeri koliko ti je star mozak
 1. Stisni "START".
 2. Pricekaj da prodje 3, 2, 1.
 3. Zapamti polozaj brojeva i onda klikni na krugove redom od NAJMANJEG broja do NAJVECEG broja.
 4. Na kraju igre kompjuter ce ti napisati koliko je star tvoj mozak.


Pročitam ga i ostavim. Cijelo vrijeme mi negdje u kutu onoga čiu bi starost tamo trebalo provjeriti blinka neka lampica na kojoj ništa ne piše. Ili možda piše, ali kako je negdje iza, teksta toga ja ne vidim. Konačno, večeras smognem hrabrosti suočiti se sa istinom. A neš ti hrabrosti...

Kliknem na taj link, a onda i na to "START", pričekam da odbroji 3, 2, 1,... pojave se brojevi, nakon nekog vremena se umjesto brojeva pojave krugovi, poklikam ih redoslijedno iz upute rednog broja 3, opet pričekam da odbroji 3, 2, 1,... opet se pojave brojevi, opet se nakon nekog vremena umjesto brojeva pojave krugovi, poklikam ih redoslijedno iz upute rednog broja 3, onda opet pričekam da odbroji, 3, 2, 1, pojave se brojevi, pa se pojave krugovi, poklikam ih, opet pričekam, ovaj odbroji, pojave se brojevi pa krugovi, poklikam ih redoslijedno, opet pričekam, ovaj odbroji, pojave se brojevi pa se opet pojave krugovi, poklikam kako sam već objasnio, opet pričekam i opet i opet i opet i opet i opet, a na kraju mi između svih onih črčkica odbroji i napiše kako mi je mozak star 25 godina. Aj, bar je punoljetan...


Sad, ja ne znam jel to dobro za mene, taj rezultat, ili nije. Mislim, il je snijeg il su labudovi, il je vakuum il brzina bliska onoj svjetlosti. Ako je toliko godina mozgu, jel to znači kako se on tako brzo kreće da njemu vrijeme sporije prolazi ili je to informacija da sam puste ostale godine živio ili živim bez mozga? Ne znam, ne znam...

1096 ih je dana s...

bolegr @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 22, 2010
Kako to netko može znati kada su redovni predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj i primopredaja predsjedničkih dužnosti i ovlasti u toj istoj RH? Naročito ako je visoki crkveni velikodostojnik, dapače, duhovni lokalpoglavar.

Hajde, recite vi to meni, kako?

Otrovne jezike koji truju javnost koještarijama u obliku netrpeljivosti hrvatske katoličke crkve spram jednog predsjedničkog kandidata koji se drznuo kandidatom prestati biti i postati trećim hrvatskim predsjednikom, sada konačno mogu pregristi zli i pokvareni zubi jer šire notorne laži i neistine muteći vodu kojom će crkva u Hrvata zalijevati biljku suradnje sa hrvatskim predsjednikom.

Pismeno se, putem objave potpisane od strane nabiskupskog tajnika Željka Fatlaka, očitaovao ured zagrebačke nadbiskupije. Nadbiskupski tajnik tvrdi kako nije istina, a kad predstavnik takve moralne vertikala to naglasi, nama nije nego za vjerovati, da je kardinal Bozanić namjerno izbjegao inauguraciju Ive Josipovića. Ističe dotični kako je kardinalov posjet Kanadi i SAD-u od 12. veljače do 3. ožujka 2010. godine dogovoren 10. lipnja prošle godine.

Kako su u lipnju Sanader, Bebić i Šeks onom kleromrzitelju Mesiću nudili da si produži mandat predsjednikovanja, a obzirom na uvid u popis potencijalnih predsjedničkih kandidata u kojima im je nedostajalo jedno ime, iako unatoč premda i dabome da nisu znali koje je to, razvidno je i jasno da nadbiskup Bozanić nije nikako mogao znati kako će onaj vlastohlepni Mesić to, tu ponudu, odbiti i da će se primopredaja predsjedničkih dužnosti i ovlasti i inauguracija tog novog predsjednika dogoditi baš na taj redovno predviđeni dan, 18. veljače ove godine.




bolegr @ 14:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, veljača 19, 2010
Unatoč velikom trudu svih gradskih struktura koje bi mogle biti od pomoći, od vodećih stručnjaka sa područja arheologije, biologije, genealogije i utvrđivanja rodbinskih veza, jezikoslovlja, mraketinga, šumarstva i hortikulture, onih iz područja ekonomskih i prometnih znanosti, te u konačnici i turiranju u leru dok čekaju zeleno na semaforu, ili vožnji u rikverc, promet u našoj metropoli stagnira.

No, to nije razlog da se o tome piše samo u negativnom svjetlu, što bi se matematički moglo objasniti minus svjetlom, koje se u slobodnom izričaju naziva i tamom, a fizikalno crnom rupom, i što nikako nije u skladu sa zacrtanim i planiranim  kako plitkim površinskim, tako i podzemnim trasama gradskog javnog prijevoza.




Jednako tako je apsolutno neprihvatljiva činjenica da se jedna agencija sumnjivog naziva Euto Test, financirana od stranih plaćenika što se kriju iza akronima ADAC, miješa u ocjenjivanje unutarnjeg ustrojstva gradskog javnog prijevoza i komparaciju istoga sa drugim europskim gradovima. Poglavito kad se zna da su se dotični financijeri već u nekoliko navrata proteklih godina za ljetnih mjeseci miješali u procjene rada HAC-a, HC-a i ZC-a.





Prema posljednjim informacijama, u neobjavljenoj i neposlanoj izjavi danoj od strane nadležnih gradskih službi, izgledi da ZET, Zagrebački električni tramvaj,
ma koliko se neki trudili, postane ZET, Zagrebački eklektični tramvaj, infinitezimalno su maleni i kao takvi u svakoj znanstveno potkovanoj studiji ipak zanemarivi jer će, ako treba, sve raspoložive ustanove gradske uprave upregnuti svoje konjske snage u očuvanju izvornog hrvatskog nazivlja, identiteta, digniteta, integriteta te drugih teta, stričeva i ostalih rođaka i kumova.

"... baltevrak, pak je širji od moje Bare..."




O drugim vidovima gradskog javnog prijevoza možete se informirati kod kolege Losta.
A alternativa je vožnja na otvorenom
dok kosu vjetar mrsi, a kabrija ni u tragovima...

Update (2010-02-21 22:50):

bolegr @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Nagrdna igra je završena.

Pristigla pošta, ona pristigla na PP, putem SMS-a, MMS-a i PMS-a, te na neku od ponuđenih e.mail adresa, i fizička pošta pristigla na fizičku adresu i zatrpala neveliki poštanski pretinac zagrebačke ispostave Hrvatskih pošta, Pošta II (ovako se puni imaginarna kada od prozirnog pleksiglasa u kojoj svaki čitatelj prepoznaje svoj kuvertirani odgovor, a zapravo je prodavanje konzervirane magle jer pristiglih je odgoovra broj sukladan količini čitatelja pa sve podijeljeno sa sedam bez bacanja polovice u vodu), otvorena je i pregledana.

Komisija u sastavu ja, ja i ja, zaključivši kako je točnih odgovora bilo ravno nula, odnosno kako ih nije bilo niti ih ima, a teško da će ih i biti, dakle u svim vremenima, te odlučuje nagradu ne dodijeliti, a za to rezervirana i izdvojena sredstva utrošit će na poboljšanje životnog standarda lošije stojećih članova najuže obitelji komisije okrjepom kvalitetnim ićima i pićima.

Pozdrav do neke bolje prilike.

U ime komisije,
 
bolegr @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 18, 2010




- saborski zastupnik sa dva strana prezimena
- novinar slobodnjak u kohabitaciji sa s(uk)obom
- scenograf uguracije, slikar i glazbenik, 3u1, a nije grupnjak
- novostari grodonačelnik
- ekoaktivist dislociranog djelokruga
- precjednik segetskog mjesnog ogranka političke stranke
- pučkostranački politički obojen djelatnik Zagrebačkog Holdinga
- prva zviždačica u demokratskih Hrvata
- ostarjelo zločesto dijete
- predsjednik nezavisnog sindikata rubne državne službe
- lik iz crtića, srodnica popularnog svemrežnog pretraživača

Naizgled nespojivo, ali samo naizgled. Jer nešto je zajedničko svim ovim lkovima. Što je to, odgovorit ćete vi.

Odgovor, nagrade i imena nagrađenih objavljujem u sljedećem javljanju, a sve u skladu sa osobnim afinitetima i animozitetima, prioritetima i atmosferskim neprilikama.

Sretno! Bistro! Brejk a leg!




Update:
Sudjelovanje u nagrdnoj igri zabranjeno svim užim članovima obitelji (struk do 76cm), kumovima, prijateljima i ostaloj tugujućoj rodbini.
bolegr @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 17, 2010





... pa ti zovi džoker zovem pola publike pola Šarcu dajem ...

bolegr @ 15:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, veljača 16, 2010
Ove sam sezone koncertnu dvoranu Doma sportova, zvanu Ledena, do sad (priča se da bi se taj broj trebao malo i povećati) posjetio ravno pet puta. I tih pet puta sam išao na koncert smfonijskog orkestra Medveščak, samo su im se gosti mijenjali. A kad pet puta ideš na koncert istog benda, to ne može nego biti dobro. Ili sam ja autističan. Kako autističan nisam, a idući jednostavnom logikom i zbrajajući dvije jednostavne premise, konkluzija je više nego jasna, tamo je dobro.

Uvijek su na repertoaru bile manje-više iste pjesme, samo ne uvijek istim redoslijedom svirane i pjevane, ali bile su nekako predvidljive događajima na bini koja je u svakom slučaju, dakle u svakom od tih pet slučajeva, bila ledena. I svaki put je ovaj domaći bend, to govorim isključivo o onim koncertima koje sam ja posjetio, bio bolji od gostiju. Nekada su ih, goste, nadmašili za vrijeme trajanja samog koncerta, a nekada su za pobijediti trebali izlazili i na bis. Kako god, bivalo mi sjajno i u tih pet puta po preko dva sata, što će biti oko otprilike jedanaestak sati sjedenja na urednim plastičnim stolcima rađenim za neka prošla vremena kada kokakolizam i čipsonija nisu uzimali danak po strukovlju hrvatske i svekolike druge mladeži i omladine, čuo sam jednu jedinu negativnu silnicu koja se svela na neuspješno spominjanje Alpa i vrlo brz odlazak iste iz sredine koja korovu ne da uspijevati. U prijevodu, tolerancija prema svakome i svemu, osim prema naslinosti ikoje vrste.

Ta se tolerancija najbolje oslikavala uvertirom u gromoglasnu podršku virtuozima palice i paka "Ustanite Purgeri" na koju su odreda ustajali svi pa tako i ja, slavonskobosanskih korijena, a i moj prijatelj Luka, Višanin sa stalnim mjestom boravka u Zagrebu., lički Marlboro man, Veli mi, onako po viški razvučeno:
- Nego, bogati, a otkad si ti Purger, e?! - cereka se dok pokušava pljeskati i držati savitljivu čašu s pivom i ne zaliti red navijača ispred sebe, ili to učiniti barem neprimijetno.
- Ja sam ti naturalizirani Purger. Gle, kad može Purger bit ovaj tu iz Varaždina - pokažem na Marka sa svoje druge strane koji već stoji  postojano kako i treba u ovakvim trenucima - ili ti sa Visa, što onda ne bih i ja?! - gledam kako balansira s onom savitljivom čašom i slutim nezgodaciju, a on mi hladno poput kakva žmulja vina iz dna konobe:
- E, ne znan ti ja to za tega s tvoje desne strane, ali san se ja rodija u Zagreb.

I upravo, usred razgovora, pak se zapraćaka u mreži protivničkog gola, dvorana se pretvori u vulkan, a nakon par sekundi krene i pjesma, a nit razgovora se izgubi u zboru tisuća grla predvođenih Tonijem Leskovarom sa službenog razglasa: "Serbus dragi Zagreb moj....♫♪♪... Kaj se skrivaš v megli toj... ♫♫♪... Kaj da bi se nekaj sramil,,, ♫♫♪...Ti se nemaš sramit kaj....♫♫♫♪... I sad sem tu i pak sem tvoj,,,, .♪♫♪♪...."

I bit će valjda da radi te ugodne i pozitivne glazbene protkanosti ovdje u ovoj dvorani, za ovih predstava ne vrijedi Zakon o sportu u kojem se spominju pojmovi kao “Alkoholnim pićem u smislu ovoga Zakona smatra se svako piće koje sadrži alkohol” pa “nije dozvoljena prodaja i distribucija”, onda još i “Protupravnim ponašanjem u smislu ovoga Zakona”, i na kraju i “pokušaj unošenja ili unošenje u športski objekt alkoholnih i drugih pića koja sadrže više od 2% alkohola”. Mislim, nisam ja neki veliki alkohololjub, ali je zgodno u dobroj zabavi ponekad imati kakvu čašu blagomaliganiziranog pića, u konačnici zdravije je od gaziranog što potvrđuju i stručnjaci nekih znanstvenih grana srodnih disciplina, a uostalom probajte staviti preko noći jedan biftek u pac od piva, a drugi u coca-colu, kas'će vam se samo, i zato već godinama ne idem ni na kakve tekme. Ali zato idem na koncerte. I na koncerte ove vrste. Jer koncerti svih vrsta ne potpadaju pod nadležnost tog zakona.

Jedina mana te mogućnosti pijenja ičega jest duljina pauze između trećina. Jer kad nahrupe stotine prema sanitarnim čvorištima i petljama, sve to pristojno izgleda, ali nekako nalik četverorednom mimohodu, a i kad dođeš na red pored tebe se nađu likovi dimenzija kao da na sebi imaju hokejaške oklope pa jedva ranije spuštenim rukama uspiješ raskopčati hlače i nadaš se kako si i gaće svukao jer kad krene opuštanje nema prekida igre, a onda trkom natrag na tribine!

A moja današnja sklonosti domaćem glazbenom izričaju šlagerskog karaktera uz orkestar na ledu korijen ima u djetinjstvu (ne znam štp bi na to Freud rekao, al obzirom da već svi znamo kako te njegove priče završe, ne marim)...

* * *

Nekada davno sam jedno vrijeme i odrastao sa hokejaškom palicom u rukama i dresom na ramenima, a to nekada je bilo u doba kada su u novinama su pisali novine, a o starim smo stvarima čitali iz knjiga, žvake su bile u obliku cigareta, hljeb kruha je imao kilogram, a mesar prst na vagi. Zemlja je bila smeđa, trava je bila zelena, krv je bila crvena, led je bio bijel, more je bilo plavo, njegov brat nebo također. Slova smo pisali rukom. na ceduljama, po školskim bilježnicama i pločama. Zimskim smo se sportovima uglavnom bavio zimi, što je bilo normalno jer takav je bio običaj, i nije se potezalo do juga Afrike na kupanje. Lijepo se znalo, zimi zimsko vrijeme, zimska odjeća, zimska obuća, zimska salama, a ljeti more, čamci, kupanje i pecanje, riba. Odstupanja su bila rijetka.

I u to doba zvano nekada, prvo sam proskijao sa godina manje nego li je prstiju na jednoj šaci i sa tom sam skijaškom karijerom završio prije nego li sam skupio godina kao na dvije šake. Sanjkanje je bila druga priča. A hokej, priznam, tek treća. I nije da smo se mogli hvaliti opremom, jer tvrdi đonovi cipela su bili neadekvatna zamjena sklizaljkama, dvije, pod kutem od oko stodvadeset stupnjeva, zakucane letve nejednakih dužina ojačane prikucanom poprečnom letvicom, a sve skinute sa ograde susjedovog dvorišta bile su već prilično dobra zamjena za palice, pločicu je mijenjao otpali, a nerijetko namjerno otkinuti đonovi sa kakve cokule neopreznog roditelja. Golovi su bili napravljeni od jakni i džempera koji su postali višak usljed klizanja (čitaj: trčanja sa otklizavanjem, op.a.) po ledenoj plohi školskog igrališta, a cijela je utakmica trajala do raspada golova usljed vike koja se čula sa nekog od prozora zgrade koji su gledali na livadu pored sanjkališta i šumice. Najsvjetliji je dio moje opreme bio dres stigao iz Montreala, za koji su neki tvrdili kako ono veliko C ima neko dublje značenje naročito jer mi je to poslao stric kojeg nitko nikada nije vidio (nisam ga ni ja vidio osim na nekim fotografijama kako stoji pored nekih dugačkih atomobila kakve se dalo vidjeti, samo crnobijele na onim filmovima kojih sam pokoji kadar bio kadar u roditeljskoj neopreznosti ukrasti u vremenu nakon Nevnika (moja interpretacija nativa centralne informativne emisije nakon glavne stvari na televiziji, crtanog u sedam i petnaest), ili sa nekim tetama koje su bile zgodne skoro kao žena onog tatinog prijatelja Paje radi koje sam potajice patio jer kakva je mene nesreća dohvatila, dok ja odrastem ona će ostariti, i tko zna hoće li u to doba biti drugih tako lijepih žena... Sreća da nije bilo i parcijalnog pregledavanja redoslijeda boja jer sam ni sam ne znajući mogao već u tim godinama osim sportskih zarađivati i političke poene, kad već ljubavne nisam mogao.

Ali, odonda se sve pošemerilo. Danas ljudi usred ljeta lete za Dubaije na skijanja i to ne na vodi, već ona prava, zimskoolimpijska, i danas ljudi usred zime idu na kupanje, pa potegnu i do južne Afrike ako treba (jedan takav baš maloprije pisao o tome, veli, medeni mjesec, a zapravo je išao vidjeti ono što naša nogometna reprezentacija neće, osim ak ne odu turistički). Danas su i cigarete u obliku žvaka, ili flastera. Kruhovi su uglavnom šestogramski, a mesara vide rijetki. Danas pišemo, uvjetno rečeno, tek kad negdje treba parafirati slip ili ugovor, danas mnogi ta slova tek prepoznaju i stišću po tipkovnicama i monitorima...

* * *

Prestane ona pjesma kojom se proslavljao postignut gol, igra kreće dalje, spušta publikum stražnjice na stolice pa se taj nastavak igre može i primijetiti, meni uspijeva ponovo čuti svoje misli, a i Luku kako govori:
- E, ti si nako, pametan čoik, makar i nisi rodon iz Zagreba, mislin, nema to veze sa Zagrebon, razumiš, al ima veze sa Zagrebon. Aj ti meni sad lipo objasni otkud pivaju baš tu pismu, to "Serbus Zagreb"? Kake to veze ima sa hokejon?
- A esenti miša, Luka, to ti je radi držanja lopte u nogama.
- Kake sad lopte? Ovo odi ti je hokej! Kaka sad fakin lopta?! Jel tebe malo uzelo ovo koncertno pivo?
- Ma ja ti to nogometnim rječnikom govorim. Riječ ti je ovdje o kontroli igre. To njihovo držanje lopte u nogama na hokejaškom se jeziku to kaže drugačije, nemaju oni loptu pa zato pjevaju: "sad sem tu i pak sem tvoj..." Ku'iš?







A u petak se vidimo!
bolegr @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Snijeg opet pada, ali danas kao da pada iz dosade, onako, nema što drugo raditi pa pada i to gusto, pahullâ raznih formata, onih krpastih što se kao neka mala kristalnopaučinasta zviježđa da vrtoletno spuštaju ih vidiš i sa desetak metara udaljenosti, i onih usamljenih, što u kubik ih bezbroj može stati bez da se dodiruju. I sve skupa, i one prve, i ove druge, i sve one između dimovit, magličast zvukoupijajući plašt tvore, udišući zvučne valove okoline tišinu šire, spokoj, a zapravo, sve tako nježne, na dlanu topive, dok na tlo padaju bez riječi, bez slova, u količinama nebrojivim, prekrivaju ama baš sve.

Stežu, hlade, okivaju.

Neki će tragovi prekriveni biti, nekim novima će se ploha za potpisati otvoriti, dok podloga bolesno amnezična bez riječi će opet iznova snježnobijelu krinku prihvatiti koja će i svježe tragove prikriti..

A svaka sličnost izazvanih asocijacija sa stvarnošću namjerna je i s razlogom poticana.

bolegr @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 15, 2010
Šoljanovo skupljanje poena u sportu, piću ili ljubavi spomenuti sada vjerojatno i nije nemeteorološko atmosferski najprikladnije, no ja i tako ne pišem prikladno okolini već surfam podsviješću svojom, i sinapsama vođen, odvođen uvijek o sebi završim pisati, nekada već i na samom početku.

Ovdje i sada ni onom Šoljanovom piću, jednako kao ni meni, nije mjesto. Već dvojici osvajača. Srca, medalja...


        
osvajač ženskih srca                                                      osvajač sportskih medalja


A osvojeno, to nisu neki trofeji već nagrade. Za čovještva neki svoj oblik. Priroda to Nešto prepozna i dâ. Valjda.

bolegr @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Priznam, dugo me mučilo otkud mi je poznat Bobi, ne Fisher i ne londonski već spli'ski Bobi. Kralj ispeciva i reciva. I onda, iznenada i uz bljesak sunca kroz prozorčić umjesto uz vruću rakiju, fotografskoasocijacijsko prosvjetljenje.


        
učitelj                                                                          učenik


A je li ta sličnost samo fizička, ne znam, no nadmašiti učitelja, u nekim slučajevima je, ipak i na sreću, nedostižno.



bolegr @ 15:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
... klik-klik-tipk-tipk-tipk... evo, od jutros, osim „dobro jutro“ riječi nisam prozborio ... klik-klik-tipk-tipk-klik-tipk-tipk ... Mirek i Boris isto, Marijana i Jasminke danas nema ... tipk-tipk-tipk-tipk-tipk-klik-klik ... samo Krešo jednom rečenicom komentira instalaciju MS Visual Studia 2010. ... klik-klik-klik-tipk-tipk-tipk ....

Ne mogu reći, nije bolje bilo Ivanu Denisoviču, niti Tog Jednog Dana niti bilo kojeg drugog, ali komornost koju prekida tek ritmika huka (tu sad na površinu izbiju krupni puhački i udaraljkaški instrumenti simfonijskog orkestra zagrebačkog gradskog poglavarstva) ZET-ovih autobusa i automobilska aritmija (u ovom trenu ulijeću srednjesitni puhački i žicogudački instrumenti u lagano disharmoničnoj, zar bi mogla biti drugačija, kakofoniji) s ruba grada nedaleko centra periferije (vidi pod AŽ) prekinuta i pokojim iizavratnim hodničkim toktanjem tvrdih potpetica male površine po dobro postavljenom podnom gresu i trokoračno razdvajanje i spajanje pomičnog sa nepomičnim dijelom brave katnih vrata,
zvučni je i ne pretjerano optimističan dodatni dokaz kretanja žive materije kroz prostor. I ništa više...

...klik-klik-tipk-tipk-tipk-
tipk-tipk-tipk-tipk-tipk-tipk-klik-klik ... upravo kihnuh ... klik-tipk-tipk-tipk-tipk ... Boris veli "nazdravlje", ja sa "hvala" uzvratim ... tipk-tipk-tipk-tipk-tipk-tipk-klik-kli ...

I tako, dok sila čista gravitacijska i nedostatak iste čine da se negdje život skuplja, a negdje ga nema šanse biti, pa tamo gdje se skuplja i atmosfere ima, ja nastavljam po svom. Tipkovlju i omišju.

...
tipk-tipk-tipk-klik-klik-tipk-tipk-tipk-tipk-tipk-tipk-klik-klik ...

A Đorđe bi Nešić samo dodao: "...monotonija, monotonivi, monotonioni ..."

bolegr @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 14, 2010
bolegr @ 01:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, veljača 13, 2010
Pred sam kraj godine koju će pamtiti samo oni kojima je nešto značila, a neće je se sjećati čak ni oni koju se se te iste rodili, Veliki britanski čuvari morala, zdravlja i religijskih uvjerenja, koji su toliko veliki da im je naraslo i prvo početno slovo naziva, dobili su potvrdu od SVIH6 koji su u suradnji sa NAS5 uspjeli doznati tajni plan vatikanskokominternovske masonske lože JE2, iako mnogi tvrde da dotična ili ne postoji ili da se zove drugačije, to jest da nema veze nit sa Vatikanom niti sa Moskvom niti sa mozgom, u kojem je potanko objašnjeno kako će se Papa osobno ukazati u Londonu i time konačno omogućiti njemačkotalijanskojapanskoj osovini stupanje ratzističke Prada cipele na sveto britansko tlo.

Time će biti ostvaren i višestoljetni san, zapravo višestoljetnonoćna mora, jednog austrijskog slikara skijaša da mu za jedno mjesto izmakne postolje u svim skijaškim disciplinama koje bi se mogle voziti na skorim olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu i ostane vječni četvrti. Benjamin Reich. Četvrti!

U tim tajnim dokumentima čuvanim i od strane švicarske javne i tajne službe očuvanja reda, rada, discipline i  proizvodnje satova na mliječni pogon, za koje se, obje, govori kako ih se lako može prepoznati po odjeći, jedne po tome da nose odjeću nalik srednjem dijelu harmonika jodlerskog kulturnoumjetničkog društva iz Adelbodena, a drugi po tome da tu istu odjeću nose naopako. piše kako će Papa osobno (osobno pa valjda zato veliko slovo P, koje je u originalnim dokumentima, u skladu sa drevnm emotikonskim pismom, pisano čak i iza dvotočke, ovako: :P), biti sukladno vremenu i dobu poklada, fašnika, a bogami i mačkara, zakrabuljen u - zeca!

Iz svih tih razloga Veliki britanski čuvari morala, zdravlja i religijskih uvjerenja odlučili su stati na kraj, a ne na rep, svakojem navodno slučajnom ulasku setzova na sveto britansko tlo, pa tako i setzusa minimusa, za kojeg se pak, kako tvrde faunolozi sa prestižnog peckhamskog Instituta za očuvanje golfskih terena i struja, veže surova istina da je u daljenjem srodstvu  (tetkinog stritza ujna) sa velikonosim kanadskim losom, sobom ili musom.

Sve kao lateralne žrtve tog čvrstog stava o obrani velike krune, male krune i tla po svaku cijenu, bit će eksportirane na najbliže prijateljsko tlo kontinenta posljednjeg u poretku po abecednom redu.

Kodni naziv cijele akcije izgovoren na jednom službenom jeziku dotičnog kontinenta jest Antena za automobil, što prevedeno sa tog jadnog jezika zahvaćenog teškom boleštinom nepismenitisa ignorantitisa, na otočkomaternji jest Car Antenna.



(pripadnik ratzističkih trupa zakamufliran u setzusa minimusa preodjevenog u setzusa angorikusa)

bolegr @ 08:42 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, veljača 12, 2010

... dok netko ne ugasi svjetlo ...







* tâ radi "svjetlijih", papir je svijetli
bolegr @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 11, 2010
U gradu žive građani. Oni ugošćju one koji ih posjećuju, goste, strance, prijatelje. Nakratko, na duže, doživotno. Tako i oni, koji ih posjećuju nakratko, na duže, doživotno, donijevši sa sobom svoje vrline i mane, svoja dobra, i oplemenivši je prilagođuju se novoj sredini, postaju građanima. Sugrađanima.

Gradovi osim građana imaju i zgrade i ulice. U njima građani žive, po njima građani hode. I gradovi, radi upravljanja dobrima,, zgradama i ulicama, a na korist svim građanima,  imaju i gradonačelnike.

Nekom gradonačelniku građani odaju počast nedajući im ulice već ulicama dajući injihova mena, nagrada i spomen zaslužnim i cijenjenim gradonačelnicima. Neki su tako i danas sa nama u, kolokvijalno rečeno, svojim ulicama. U Kamaufovoj, Hatzovoj, Vončininoj, Mrazovićevoj, Badovinčevoj, Amruševoj, Heinzelovoj, Holjevčevoj.

Neke su ulice, nažalost ili nasreću, kako kome, i preimenovane. Naprimjer, Mošinsky je svoju morao prepustiti Nazoru. No, to je ipak politika, i samo jedan mali dokaz da politike ima i po ulicama.

Neki je gradonačelnik svojim djelima ostavio toliko jak dojam u glavama i srcima svojih građana da je osim ulice dobio i spomenik, u istoimenoj aveniji.
Posthumno.

A neki je gradonačelnik svojim djelima i svojim riječima ostavio toliko jak dojam u džepovima i ušima svojih građana da je, raskopavši ulice,
dobio spomenik odmah za života.



(monu)mentalni realistični prikaz u nadnaravnoj veličini, rad nepoznatog autora (drvo, metal)


PS
Moram se konzultirati kak ide to sa spomeničkom rentom, jel će se povećati radi restauracije noćas uništenog artefakta?

bolegr @ 07:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 10, 2010
kad miki kaže sve se broji
on misli ozbiljno
ima fobiju od kamena
stremi visoko.

kad miki kaže sve se broji
u očima mu san
toksira se trčanjem
i ne pomišlja na dan

kad miki kaže sve se broji
noge mu klecaju
kupio je ljudi pola
a sad ga zezaju

kad miki kaže sve se broji
dan postaje siv
naručuje novi projekt
tomi odlazi

a na ulici sa svake strane
bauštele kanali
iz njih plaze mitokrate
jao ljudi on sve to broji

on sada zna što je san
što je san
što je san
jao ljudi pa on sve broji

kad miki kaže sve se broji
brine se za kaleta
što ce njemu auto
imat će vrtolet.

kad miki kaže da se boji
skriva se u mrak
al ipak će ga pronaći
istina                              *




* jesam upropasti pjesmu, al nisam namjerno
bolegr @ 15:14 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


Kada?
Danas, 10.02.2010. u 18:00 sati.

Gdje?
U Zagrebu, u Varšavskoj ulici.

Što?
Miran i nenasilan prosvjed.

Zašto?
Za obranu grada, protiv krađe Varšavske ulice.

Tko?
Svi!


bolegr @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010
Šale, vicevi, uglavnom nastanu kao blaga preinaka, prilagodba kakvih anegdota. Otvaranje firme naziva Šesto Čulo d.o.o. jedna je od takvih i vrlo je vjerojatno kako je svi znaju. Oni koji pak ne, nek pitaju svoje bližnje. Ako ni tad ne saznaju, onda su živi promašeni slučajevi, i bez da su iz Sarajeva.

No, dakle, neki dan mi bloger poprilično zvonkog naziva ostavi nekakav komentar, nepoveziv sa tekstom pod kojim jest, niti sa bilo čime što se kod mene na blogu dade naći. Ali zato potpis jasan. Zvonkoandante. Pomislim, neki glazbeno orjentirani Zvonko ili je samo nekakvo zvonko odzvanjanje pa još, onak, andante, što meni po nutrini glave odzvanja da je neka oznaka ritma, ali kako ne kužim talijanski, ne znam koja je, što i nije ni nešto presudno za početak, pa zato ja lijepo, klik, i odem posjetiti stranicu...

A tamo, umjesto kakvih zvonkih nedjeljnojutarnjih operoboksičnih ili možda kakvih popularnijih, lakših tonova...




Zvonko and njegov brat Ante imaju navlakušu od bloga popunjenu uputama za francuske sobarice i predratne žendare kako zaraditi bez izvršenja radnje prethodnog glagola u infinitivu samo bez prefiksa.

I tako, dok Ani Žube život piše romane, meni uglavnom pošalice. Ponekad i cijele.

bolegr @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Ovo s naslovom ne mislim na svoje dane, iako i ti moji dani nisu baš za pohvaliti jer već dugo nigdje sunca, tek zraka pokoja se ukaže kako bi rekla "nema me za te, nisi mi u sustavu...", već na jedne druge teške dane.

Kako skoro svaki put počne prvim korakom, ili dvokorakom, tako i čitanje, pa čak i kad su u pitanju Šolohovljevi i Tolstojevi, Mannovi i Updikeovi višestotinastranični romani, počne sa naslovom. Ovaj put me privuče naslov nalik početku dijaloga, a daljnje čitanje potvrdit će da to nije samo nalik. Nije to ništa bombastično niti nabijeno (ne)skrivenom erotikom (zagrađeni tekst uzeti po volji), osim ako se tko pali na bića iz drugih dimenzija, već jedna pomalo kurtoazna rečenica.

"Divan dan, reče mu anđeo čuvar"

I što bih, zaputim se tamo pa stanem čitati. I čitati. I čitati. Ako napišem još jednom to "i čitati" netko bi pomislio kako je tamo teksta nepregledno mnogo i kako za to vremena nema. A tako nije. Definitivno.

Naizgled, podsjeća me na nekoliko disidenata uteklih od loše historijske i geografske prognoze, što po Amerikama treniraju život sa trunom duha ostalog iz rodnog kraja. Ima u tim crticama i one Šantićeve o suncu i tuđem nebu, Ima i Bilića i Džamonje koji nisu ni Slaveni ni Dušani, već jedni epistolarno puno jači. Sve tinja od nekih alotropskih modifikacija duše, čak i u onim naizgled prozaično potrošenim danima.

Možda je to tek neko moje čitanje, subjektivno, impresionističko, a možda i nije. Kako god, svidjelo vam se ili ne, shvatili ili ne, Urobor je neobična pojava u ovom dvorištu. Baš za čitati.

bolegr @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 8, 2010
Nekada su po novinama svitale novine, novosti, vijesti. Danas novine popunjavaju člancima koje smo dan pa i više ranije čitali po elektrosnkim medijima tako da im taj naziv i nije baš.

Nekada se srednji prst koristio između ostaloga i za ušiprobijajući klik-klak, a danas ga se golog pokazuje samo kao simbol tihog otpora, iako bez neke velike vrijednosti osim lažnog mira u dubini duše.

Nekada su, prije dvadesetak baš kao i prije šezdesetak godina, svoj zatvorski staž neki uspješno materijalizirali političarskim, funkcionerskim i dužnosničkim foteljama, a sad je sve drugačije kak bi Jura rekao, i sve što je nekad bilo 666 sad je 999, naopako, pa danas neki svoje fotelje ergonomski prilagođene naučenoj oblapornosti, mijenjaju zatvorskim ćelijama.

Nekada su i žvake bile u obliku cigareta, a danas se cigarete nude u obliku žvaka.

O tempora, o mores!

Sve ovo je samo dodatak podugačkoj listi što je drug Lostways posložio prisjećajuć se Smogovaca.

A za one kojima su podovi pojmovno bliži od ajpodova, kojima je najntin bliže od nintenda, kojima je malo stalo do retroluka i retroslanine, za sve retroseksualce, điđa iz snova:




bolegr @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Ona, iskusna koka, u zrelim godinama, nerijetko glasna i nezaustavljivo brbljava. Dobro stojeća, uglavnom objema nogama na tlu ili kakvoj stepenici koja vodi prema gore. Puna je perja, no ipak pomalo naivna. Takva, prihvatit će skoro svaki poziv i zaletjet se, figurativno jer ne leti tâ, i ući će u tuđi stan iako bi, da je malo više pameti, mogla pretpostaviti kako gaženje slijedi.

On, mlad, neiskusan, pun energije i hormona što pršte iz svakog koraka, iz svake kretnje, nespretan i netaktičan, u mislima mu, figurativno rečeno jer to su instinkti, a ne misli, samo jedno, i kao kakav neiživljen pastuh zaskočit će sve što hoda i što mu je na dohvat, na doskok.

Neki bi za nju rekli, kuja obična što se podaje uokolo svakom koji bi je zaskočit htio. I još bi za njeg bi rekli, da tako mlad kao pijevac i ne može drugačije.

Ili bi rekli, naivna jadnica, kako je život ničemu naučio nije i da nije svaki za nju. I za njega bi dodali, siročić neiskusni, da kako mu je ovo tek početak i kako će naučit s vremenom pravu naći.

No, ma što god osjetili, poželjeli, pomislili, ona je ipak samo stara koka, a on tek mlado uspaljeno pseto.

A i sama Priroda zna kako jedno za drugo nikako nisu.



bolegr @ 09:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 7, 2010
Наш век пройдет. Откроются архивы,
И все, что было скрыто до сих пор,
Все тайные истории извивы
Покажут миру славу и позор.

Богов иных тогда померкнут лики,
И обнажится всякая беда,
Но то, что было истинно великим,
Останется великим навсегда.





Naš vijek će proći. Otvori'će se arhivi,
i sve što je bilo skriveno od nas,
sve što u povijesti od laži živi
pokaza'će svijetu i slavu i užas.

Bogova raznih potamni'će lik,
koliko bijede skrivao je vijek,
ali taj što je bio zaista velik,
osta'će velik zauvijek.

bolegr @ 11:02 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, veljača 5, 2010
bolegr @ 12:12 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 3, 2010
Težak je život običnog malog čovjeka. Posla preko glave a prihodi nedovoljni, režije stišću sa svih strana, struja, plin voda, garaža, vez, troškova bezbroj, obitelj, žena i djeca,...

I da nije žene i djece, vjerojatno bi sve pustio, eto ga i ljubavnica ostavila jer vremena ni za nju nema jer mora se boriti za golu egzistenciju, za koru kruha....

Jučer Miroslav, Bero, Branko, Ivan, Darko, danas Damir, Hrvoje, Božo, Mario, već sutra možda Ivo, Luka, Mladen, Zdravko, Milan, tko zna kako se taj mali obični trudbenik i samopregaoc, osnovna poluga društva, zove...

Teško ovo život...


 

bolegr @ 21:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Na ravnoj plohi drva kojeg je površinski fino obrađena daska tek okvir za nešto više, crne se rupe koje nisu rupe crne već su tamne šupljine koje vode u dubine neke mračne i opake, neistražene treće dimenzije.

Crvotočine.

Neki vele kako prije Velikog Praska nije bilo ni Prostora ni Vremena.

Jel to onda znači da se cijeli Univerzum od tog trena počeo širiti u Neprostor? Ako je tako, onda je Neprostor veći i od Prostora samog. Jedini je problem što ga nema tko izmjeriti jer čim zakoračiš preko granice Univerzuma, taj korak se u njega počne ubrajati. I tako sa svakim novim korakom, širi se Univerzum kao svemirinjska gripa.

S vrelenom je lakše, možda. Jer lako je shvatiti zašto se Veliki Prasak dogodio u tom Nultom trenutku kad je sam sebi stiskao štopericu jer nije bilo nikog drugoga da ranije stisne gumbić na tom kronometru pa mu odmjeri, makar i infinitezimalno kratko, kašnjenje u startu kao kakvim svemirskom Usainu Boltu.

A crvotočine? A kontinuum diskontinuiteta? Što ćemo s tim?

Iako Bloger.hr nije, unatoč dokazima (vidi dokaz1. dokaz2), eklatantan primjer postojanja diskontinuiteta, bit će da je interesantan taj krležijanskoproustovski tijek (ne)svijesti jer umjesto eventualne božje, ovdje je riječ o nespretnoj tehničarskoj ruci koja se igra varijablama, sistemskim konstantama i formatima datuma, tako da ništa od nastupa u Mišakovoj emisiji ili slova na njegovu blogu.

Uostalom, i moja pokojna baka Naka je, nemajući pojma o Postanku drugačijem od onoga što je iz Knjige čitala, znala reći da su veliki prasci dobar božji dar i da ih je najbolje držat do Dvajzdevetog.

bolegr @ 10:29 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.