crta

Blog - veljača 2012
utorak, veljača 28, 2012

podzetnk, gradnačlnk, zastpnk

bolegr @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 27, 2012

Nekako je sve kao klupko događaja kronološki namatano, a onda asocijacijama premosno povezivano, zapravo zapetljano. E tako je to.

I mogao bih početi sa svojim prvim sjećanjima na hranu, na dječje neopterećen predrasudama istančan osjećaj za okus, visoko razvijen distinkt, naročito kada je meso u pitanju, a manifestiralo se mojim roditeljima do tada neviđenom upornošću i vještini u separaciji hrane po vrsti, i to tijekom žvakanja (na kraju tog višeminutnog procesa prevrtanja zalogaja po usnoj šupljini, a koji je trajao koliko i majčino strpljenje u čekanju da svoje prvorođeno čedo nahrani, u ustima mi je, nakon svega ostajala mesna okruglica). O slanim juhama, suzno slanim, ili izmišljenim alergijama (nazirao sam kroz izmaglicu, jedan fini sfumato pronicanja u bogatstvo jezika, kako ta riječ nosi neku težinu jakog alibija za nejedenje) ili bih mogao preskočiti nekoliko namotaja događaja pa stisnuti malen dječji dlan o vruću plohu štednjaka (ne vrelu, samo vruću), a unatoč očevu objašnjenju da je "to", a "to" je bila grijaća ploha štednjaka tek par prstiju višljeg od mene, vruće jer je upravo skuhao kavu. Jest, to me je od štednjaka udaljilo neko vrijeme, ali se ta iskonska privlačnost vatri nije mogla spržiti.

Bilo je takvih bliskih susreta prve vrste, nije da se hvalim, a ja sam unatoč tome, svoje interese, sklonosti pa i ljubavi nalazio na nekim drugim poljima. A o tome...


bolegr @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, veljača 24, 2012

Bila je subota, lijepa subota u veljači, Trg u rano popodne....



bolegr @ 08:18 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 20, 2012

Na par kila prosijane mladosti dodati žličicu mudrosti...



To je Miki, a ne tamo neki.

bolegr @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, veljača 18, 2012

Za razliku od onog kojem je sve smiješno i koji ne krije što radi, ovaj je premazan svim mastima. I medom.



Možda i katran jednom dođe na red. Sa šlagom od perja.

bolegr @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 9, 2012

Razbiješ ogledalo i eto ti sedam godina nesreće. Nema tu dvotrećinskog odsluženja, nema uvjetne, nema pomilovanja, oprosta. Imaš sedam za odguliti i gotovo. Razbij dva - četrnaest. Sve se zbraja.

Nisam razbio ogledalo (iako mi je kao da sam cijelu diskokuglu nepovratno usitnio). Razbio sat. Zapravo to i nije sat već alarmni mjerač vremena. Kuhinjski. Metalni valjak magnetnom silom priljubljen uz uređaj za hlađenje marke Gorenje razletio se kao loša aplikacija, kao mamuran organizam. Rasulo se vrijeme u nepravilne djeliće materije, skupit ih više ne možeš.

A uopće nisam htio o tome. O snu sam krenuo pisati, ali sam laktom zakačio tu izraslinu na vratima frižidera i sve krenulo u jednom sasvim drugom smjeru. Ustajem, zakrećam stolac kako bi smjer gledanja upravio drugamo i tako razbio tu priču o razbijenom vremenomjeru i počeo o snovima. O konkretnom jednom snu.

Sanjao sam kako igram vaterpolo. Hej, vaterpolo! Mislim, nisam ja nesportski tip, ali vaterpolo? Pa najbliže vaterpolu što sam ikad bilo je jedno kasno ljeto na maturalcu kad se  razrednik trudio animirati nas u jednoj vukojebini organiziravši utakmicu između onih koji su bili da se tamo ide na maturalac i nas koji smo bili skloniji nekom malo atraktivnijem dijelu domovine koju je trebalo upoznati. I tako ja sanjam kako plivam, ali ne onako usporeno kao kad kroz plićak trčiš i ne možeš brže, a neka neman stiže li te stiže. Ne! Plivam ja kao Mark Spitz. Ma šta
Mark Spitz, Tarzan osobno! Samo što, onako usput, ne srušim i kakav sprinterski, kratkoprugaški rekord na pola bazena. Hvatam loptu, plivam, asistiram, pogađam mrežu iza golmana, ma čudo jedno kakvo bi i Ratko Rudić poželio imati u reprezentaciji. Odjednom, šesnaest tona mi se zakačilo za noge i počnem tonuti. Sjekira - sjekira. Udahnem nekako posljednji put nad površinom, povuče me sila prema dolje, oči iskolačim, zvjeram uokolo ne bih li ugledao što me to sputava, vuče prema dubinama, dnu, a sve bih li neku slamku ili stablo spasa ugladao, uhvatio...

Probudim se umoran i mokar kao iz bazena izišao. Ležim skutren u krevetu i shvatim - sanjam kako se budim iz sna o vaterpolu i ostajem u snu u krevetu. Sanjam i ne mogu se probuditi. Tu u međusnu, u međusvijetu, sâm samcijat, sve oko mene neka mreža snova, mojih, naturaliziranih, i ja prolazim kroz te snove-svjetove kao trčkaralo, glavom srljam kroz mokre plahte obješene o štrik za sušenje u stražnjem dvorištu. Letam tako, kosa mi već poprimila vlagu sa tih plahti i istrčim iz tog labirinta na otvorenu livadu i svom snagom udarim u zid oblijepljen tapetom livade koji je, što po buđenju uspijevam zaključiti, nevjerojatno nalik stijeni kreveta mi preko kojeg se raširio napušten šlifer.

Udahnuvši prohladno jutro što mi se kroz prozor potajice uvuklo i zaključim kako je
raznolikost jako bitna u noćnom lomljenju. Nekad lijevo krilo, nekad desno. Nekad i centarfor. Tako da poslije lomova ostane dovoljno rezervnih igrača za složiti cijelu ekipu. Naočala.

bolegr @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.