crta

Blog - travanj 2010
četvrtak, travanj 29, 2010


... u spominjanju novih sponzora otpusti ...




... jer ugovor s pekarom istječe ...

bolegr @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 28, 2010

Nije dovoljno imati svojeg državnika da bi se postalo jedan Krleža.

Pa ni u ovako maloj književnosti kakva je hrvatska.

optickavarka


 
bolegr @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


Oni nemaju plan b. A ni slovo.
bolegr @ 11:04 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, travanj 27, 2010
Godina k'o godina, rekli bi, bila pa prošla k'o i svaka druga koja prođe, nekom nešto zapne i ostane u sjećanju, nekome - ništa, i neke stvari su nepovratno otišle, a neke bi se dale obnoviti.

Te se godine, koja je proglašena međunarodnom godinom suradnje, i ne sjećam baš najbolje što i nije čudno obzirom na kontinuitet vremenske dimenzije i obzirom na to da sam tek sljedeću doživio kao nešto jako bitnu, iako još uvijek ima onih koji je se sjećaju, a postoje i zapisi o njoj, ali mi je dotična gospođa godina (ovo gospođa iz poštovanja prema godinama koje je gospođa skupila u međuvremenu) došla u san pred sam kraj jedne proljetne travanjske noći, i to nakon što sam u REM fazi prije već snimio po osobenom scenariju, montirao i konačno i odgledao kompletan poljoprivrednošumarski triler sa elementima geopolitičke ljubavne drame, u što spada i sam proboj tunela ispod Mont Blanca koji se dogodio te godine. Te, '65.

Ovaj svijet, kome turoban, kome čaroban, ugledalo je i dosta novih likova. Rodna godina.

Dolazak na svijet kćeri Elizabeth te je godine usrećio Hurleyje, Angelu i Roya, a malo jugoistočnije, u Bugarskoj je nebo ugledala Stefka Kostadinova da bi poslije do neba i skakala. Baš kao Patrik Sjoberg. Rodila se i Diane Lane, jedna od najljepših znamenitosti New Yorka, kao i Sarah Jessica Parker, mislim, nije ona njujorška ljepota već se rodila, i koja će kako je krenulo biti još jedan dokaz kako ženama tridesete mogu trajati i po dvadesetak godina. Usrećili su se i mnogi drugi roditelji, pa tako i oni čovjeka lutka, psiha hravtske medicine, političara-forenzičara, Dragana Primorca. Ima i drugi Dragan. Onaj Stojković, Piksi, kojeg mlađi pamte po golu nedavno zabijenom koledžicom iz voleja sa 40 metara negdje u dalekom Japanu, a stariji kao fudbalera koji je počeo loptu naganjati na Čairu da bi poslije postao peta Zvezdina zvijezda i jedan od najboljih jugoslavenskih nogometaša. Pa Aljoša Asanović, hrvatski lakat i asistent kakvog vjerojatno svi više žele na nogometnom terenu nego za katedrom, strijelac prvog gola za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju... I još mnogi drugi.

A neki su se s istim, svijetom, jel, pozdravili. Ili su otišli nenadano i bez pozdrava. Kao Thomas Stearns Eliot i Malcolm X. Otišao je i Walt Disney, a on je, prema glasinama o smrzavanju tijela dok se ne pronađe lijek za bolest od koje je umro, vjerojatno rekao doviđenja, pa William Somerset Maugham, engleski pisac iz Pariza, Winston Churchill političar s književničkim Nobelom, Nat King Cole, bariton koji je bario tonom svojeg glasa, Stan Laurel, jednom riječju - Stanlio, bez Olija, pa "Kuća je stroj za življenje" Le Corbusier,... i mnogi, mnogi drugi. Vi svakako još ne.

I te su kao i ove godine, radili vulkani. Na filipinskom Luzonu eruptirao Taal i odnio 500 ljudskih života, a javili su se i havajski Kilauea, komorski Karthala, i mnogi drugi koji ne spadaju u estradni vrh vulkanologije.

Podvučeno, na Zemlji nas je te 1965. godine (bez mene, naravno) bilo pobrojano i ostalo 3,334,874,000.

Oni koji su ostali na Zemlji te su godine svašta radili i ima onih koji je se sjećaju. Neki o njoj govore, a neki su nešto i njoj i zapisali.

Među onima koji o njoj znaju govoriti su i jedna tinejdžerica na izmaku i jedan mladić u kasnim dvadesetima koji su tadašnju prvomajsku proslavu uveličali stupanjem u bračnu zajednicu, odnosno administrativno dokumentirali svoje međusobne planove zasnovane na ljubavi koja je i danas aktualna, a koje sam jedan od dokaza  i ja sam. što je tek jedan od događaja te tisućudevetstošezdesetpete koji će tvoriti povijest, ili neki maleni njen sehment (kao i svaki događaj uostalom).

Po vanzemaljskim prostranstvima Amerikanci su te godine u sklopu svojeg svemirskog programa Gemini u prostranstva Zemljine orbite ispalili gomilu Blizanaca, od kojih su dva, šestica i sedmica, doživjela prvi rendezvous, jedan pravi nadzemaljski spoj, dok je Mariner 4, sa svojeg nadvirivanja nad susjednim dvorištima poslao prve slike Marsa, a Rusi su, Sovjeti kako se to tada zvalo, poslali svoju u drugom smjeru (ovo sa smjerovima je kolokvijalno, a radi promjena pozicija u tim revolucijama) pa će sljiedeće godine, pred sâm Dan žena ista, službenog naziva Venera 3 (zapravo Венера-3), prizemljiti na drugo svemirsko tijelo, što baš i nije bilo prizemljenje već bi se prije moglo nazvati privenerenjem, a i to privenerenje nije bilo tako nježno jer se dotična Ruskinja razbila o vreli i magloviti Venerin brežuljak. Tko zna kako bi sve završilo da je naziv letjelice bio muškog roda, ili barem Vanja, Saša, pa kako tko voli…

Nobelovu nagradu za fiziku je, skupa sa Julianom Schwingerom i Shinichirom Tomonagom, elektrodinamičan i kvantan, k'o bez šale, dobio Richard Feynman (punim imenom Richard Phillips Feynman), a za književost Mihail Šolohov (punim imenom i pismom Михаи́л Алекса́ндрович Шо́лохов), kojem bi Nobela dao i ceh proizvođača namještaja, ali bi se tome usprotivilo društvo za očuvanje šuma. Nobelovu nagredu za mir dobio je UNICEF jer je
između ostalog ukazao svijetu da je glad smrtonosna bolest protiv koje postoji lijek.

U to isto vrijeme ovozemaljski su namjesnici Nadzemaljskoga, šefovi OUR-a zapadnog kršćanstva i OUR-a vaseljenskog pravoslavlja, pravoslavni, vaseljenski patrijarh Atenagora I i Papa Pavao VI, bili isto aktivni. Zajedničkom su objavom ukinuli međusobnu ekskomunikaciju dviju crkava iz 1054. kada je raskol i počeo, a ovaj zapadni je još potpisao i II Vatikanski koncil, objavio encikliku Mysterium Fidei i razriješio Židove kolektivne odgovornosti za raspeće Krista. 

Te se godine, nažalost, i ratovalo. Posvuda. Od Dominikanske republike preko Izraela i Kashmira do Vijetnama. I ne samo da se ratovalo već se pripremalo za nove, brže, veće, žešće načine očuvanja mira svim sredstvima pa se nabacivalo atomskim bombama po cijelom svijetu. Bacali ih Ameri i Rusi, Kinezi, Englezi, Francuzi, bacali ih od podzemlja Nevade i Alžira pa preko Sovjetskog Kazahstana i Kine skroz do Tihog oceana.

I bit će da se zato, radi neke ravnoteže, te godine bila skoro sve sama ljubav u pjesmi. A pjevalo se sve u šesnaest. i to na 45. Okretaja.

The Yardbirds su svirali i pjevali For Your Love, a Supremes izdali My World is Empty Without You i Stop In the Name of Love. Beatles objavili Yesterday i Help i imali premijeru istoimenog filma, a John Lennon položio vozački. Temptations su pjevali My Girl, a Sonny i Cher I Got You Babe, Rolling Stones su bili aktivni, objavili Satisfaction i još neke stvari, a kad smo kod kamenja, nema pouzdanih podataka da je Bob Dylan shvativši iz primjera jednog Hrvoja i sam odlučio napraviti sličan mali korak za čovječanstvo i administraciju skupa sa Sarom Lowndes, no prije toga je, znakovito ili ne, snimio i objavio Like a Rolling Stone. Gabi je pjevajući slala Poljubac u pismu, dok je Arsen govorio Lipo li je, Matt Collins je sa ansamblom Crveni koralji pjevao Peggy Sue, Vice Vukov čeznuo na Eurosongu, a Tereza Kesovija krenula u svoju francusku glasbenu avanturu pjevajući Larinu pjesmu (La Chanson de Lara) iz filma Doktor Živago kojeg malo prije toga David Lean, sa Omarom Sharifom i Julie Christie, snimio po Pasternakovom romanu. A dok je Lean snimao, George Cukor je Oscara primao. Za My Fair Lady
čiji su korijeni i u Pigmalionu Bernarda Shawa, što ju je, tu damu, snimio sa Rexom Harrisonom i Audrey Hepburn, a koju su u film uvalili umjesto Julie Andrews, tom ulogom u predstavi na Brodwayu proslavljenu i od godine prije Oscarom nagrađenu.

Meni dragi Montreal Canadiens su te godine osvojili Stanley Cup pobijedivši Chicago Blackhawks, a država Canada proglasila novu nacionalnu zastavu sa listom javora. Celtic je osvojio sedmo škotsko nogometno prvenstvo zaredom, a osvojeni pokal namijenjen pobjedniku Kupa maršala Tita najefikasniji dinamovac svih vremena Dražen Jerković podignuo u zrak na stadionu FK Partizana, kluba koji ima jednu dodirnu točku sa Republikom Hrvatskom, istog prvog predsjednika po osnivanju.

Bilo je to doba entuzijazma i amaterizma u bavljenju sportom, i entuzijazma, karijerizma i egziastencijalizna u bavljenju politikom.

Te iste je šezdesetpete, u broju 13 Narodnih novina (narodne, a njihove), na stranici 172, objavljen, a na osnovi člana 198. stavka 5. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, Ukaz o proglašenju Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske, što je element kojeg ima svaka država, pa tako i današnja u zakonu iz 1991. koji je djelomice preuzeo smisao prethodnika što i nije neka posebno velika stvar.

Ali je meni puno veća jedna druga, nepreuzeta stvar, objavljena u broju 50 iste godine. A to je Odluka o naknadama zastupnika i funkcionara koje bira ili imenuje Sabor SRH u kojoj se lijepo kaže:
- funkcija zastupnika u Saboru počasna je društvena funkcija i vrši se u načelu bez stalne nagrade
- zastupnik koji zbog rada u Saboru ne dobije osobni dohodak na svom radnom mjestu u državnoj, radnoj ili drugoj organizaciji ima pravo na naknadu izgubljenog osobnog dohotka koji se određuje prema prosječnom iznosu osobnog dohotka što ga je zastupnik primao u protekloj godini.

Hm, g
odina k'o godina, rekli bi, bila pa prošla k'o i svaka druga koja prođe, nekom nešto zapne i ostane u sjećanju, nekome - ništa, i neke stvari su nepovratno otišle, a neke bi se dale obnoviti.

bolegr @ 14:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 25, 2010
Kad bi se tko pitao što to imaju zajedničko Blaise Pascal, matematičar, filozof, fizičar i Željko Kerum, splitski gradonačelnik, novohrvatskom terminologijom poslovično uspješni poduzetnik i vlasnik trgovačkog centra Joker, mnogi bi lakonski rekli - ništa. Možda bi se neki dovitljivac dosjetio povući voćnu paralelu i zaključiti kako je mladi Blaise pokušavao zbrajati kruške i jabuke, dok je mladi Željko te iste prodavao i zbrajao dinare, kune i orliće, a tek bi rijetki mogli pomisliti kako naslov nije slučajan, podleći sugestiji, prisjetiti se kockarskih izleta gradonačelnika i Pascalove sklonosti matemetici te zaključili kako je možda tu, u toj igri omjera vjerojatnosti i matematičkog očekivanja neki zajednički nazivnik, nekakva poveznica ova dva potpuno oprečna primjerka podvrste homo sapiens sapiens.

No, osim pripadnosti istom biološkom materijalu, njih dvojica zaista  nemaju nikakvih zajedničkih crta. Osim što ih obojicu uz rulet vežu neke priče.

Govori se, naime, kako je sâm Blaise Pascal izmislio ovu igru, a priča nema čvrstih dokaza osim pretpostavki da je to moguće obzirom da je Pascal proučavao i matematičku vjerojatnost, dok ovaj drugi
povremeno svoje novce zna ostaviti ili ih oploditi na nekoj od splitskih kockarnica, a praksu provjere vjerojatnosti podudarnosti gluposti i nedostatka spretnosti u svojem trgovačkom centru prepušta drugima. Sve to jer ljudska su radoznalost i sklonost hazardu, nekad potkrijepljena dokolicom, a nerijetko i iskonskom glupošću, stvarno nepredvidive, a za što postoje i različiti primjeri, toliko različiti da ih se ne može ni na koji način spojiti, osim možda ponekad u skoro pa nevjerojatnim situacijama.

Faites vos jeux!

A ta igra, rulet, roulette, ili ruleta, kako su nekada zvali tu igru, vjerojatno vukući taj rod iz drugih slavenskih jezika, a koji je, taj izraz, često koristio i Krleža u svojim esejima (među ostalima i u "O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva" u kojem ruletu spominje sa ostalim pogodnostima koje gostu nudi hotel Esplanade. lice građanskog, mitteleuropskog Zagreba), ima raznih inačica, vrsta, podvrsta, mutacija i deformacija. Izvorno, igra jest francuska bez obzira na njeno stvarno rođenje oko dva stoljeća nakon smrti Blaisea Pascala, a proširila se i poprimila nevjerojatna obličja radi kojih su mnogi kroz povijest gubili. Novac, kuću, obraz, glavu. Tome smo stalno svjedoci, jer igrati rulet znači dati kući, onome tko kontrolira vrtnju koluta i bacanje kuglice, određenu prednost pred igračem, koja se u osnovi mjeri nevelikim udjelom. Nevelikim, ali presudnim. U klasičnim oblicima igre ta se prednost kreće od 1/37 (francuski, europski) do 1/38 (američki), dok se u nekim kasnije rođenim varijacijama ta prednost kuće čak i topi, no ulozi nisu više tako skoro benigno materijalni, veći su, nepovratni do bolne jednosmjernosti, do krajnje potpune bezbolnosti.

Ali, čovjek je čudno biće pa iosim klasičnih oblika, sklon ispitivanju vjerojatnosti, što kako već rekoh, iz radoznalosti, ali i gluposti, dokolice pa do nužde i krajnje svejednosti, ovu igru mutira i daje joj sasvim novu dimenziju.

Reiner Werner Fassbinder, wunderkind njemačke kinematografije, nas je upoznao sa svojim kineskim ruletom, onom jednosmjernom igrom u kojoj se gube obraz i duša kuglicama pitanja pogađajući polja odgovora na kolutu, proširenom prstenu dobrostojeće raštimanoj obitelji zatečene u ne baš ugodnoj situaciji. Rijetki su bili čuli za tu vrstu ruleta iako su je neki imali i u vlastitom domu. Zato su mnogi čuli za jednu bližu varijantu. Par godina poslije, u Lovcu na jelene, Michael Cimino nas podsjeća na olovnu preteču kineskog ruleta, rusku verziju. U sceni koja je teško koga ostavila ravnodušnim, Nick  Chevotarevich, liku kojeg je sjajno odglumio Christopher Walken i koji je pomalo nepravedno zapostavljen ostao u sjeni sjajnog Roberta de Nira, glavnog muškog lika, Mikea Vronskoga (a taj je pak, barem imenom, u sjeni slave Tolstojevog grofa Vronskog) u opskurnom lokalu sajgonske poročne četvrti zarađuje novac igrajući ruski rulet, igru u kojoj su izazivači u nuždi natjerani pokušati uložiti zadnje što imaju, a izazvani hladnokrvni. Hladnokrvni u svojoj svejednosti do krajnjih granica, do zida po kojem se u konačnici rastepe nutrina izgubljenog primjerka vrhunca kreativnosti majke Prirode.

Nedostatak egzistencijalnih problema ili hedonističkofatalističko prihvaćanje sudbine konačnosti začinjeno povećanom količinom adrenalina dovelo je u posljednje vrijeme do pojave novih izomorfnih oblika ruleta. Tako odnedavno imamo priliku pročitati u vijestima kako naši sjeverozapadni susjedi imaju i svoju inačicu ruleta. Slovenski se rulet ne igra striktno za stolom, plahta, krevet, maskirana orgijastična grupa sličnomišljenika sa nepoznatim gostom, to su polja na kojima se sve vrti, a i meci su , za razliku od Ciminovih, nešto mekši. Igrača gubitak počinje ugodom, a završava dijametralno suprotno, ako do te točke konačnog zaustavljanja kuglice dođe, ako se prije toga gubitnik ne odluči za neku kraticu prekraticu.

Onako kako je Blaise Pascal svojim potomcima s kraja osamnaestog stoljeća omogućio igru, tako je i naš splitski gradonačelnik u svojem trgovačkom centru omogućio novu verziju igre. Ne prozivam ja njega osobno niti mu pripisujem zasluge, niti vjerujem da je splitska blesavost unikatno uvrnuta poput kružnih vrata, ali prvi zabilježeni događaj zbio se tamo, prva dokumentirana žrtva i nadam se da će biti sve uredu s N.Č.(23) nakon kirurške intervencije nad nagnječenom lubanjom, kao i da će ostatak društva, V.S. (25), A.K. (23) i L.K. (28), sve punoljetno, trijezno i friško iz kina izašlo, popiti zaslužene sankcije, ali je i red je da taj bizarni događaj sa opasnim posljedicama iskoristimo za nominaciju. Splitska ruleta ili Kerumov rulet, kako kome drago.

Ljudska glupost i ljudska mašta nemaju granice, zaključim.

I tu sam htio stati sa povlačenjem paralela, sa pregledom mutacijom igre koja jednu jasnu teoriju pretvara u opasnu praksu. Osuditi neukroćenu bedastoću, završiti igru.

Međutim, tu nažalost nije kraj, ima i gore. Kad se bizarno deformira u totalni mrak.

To je onaj oblik ruleta u kojem roditelji puštaju da se umjesto jednog zavrte dva ili četiri kola, kotača, i da se kuglica života djece im njihove, prepuštene nedovoljnom upornošću u učenju promišljanja i odgovornosti prema sebi i drugima, zaustavi na polju nula crno. Igrač gubi, a krupje, odjeven u boju te nule, umjesto grabljicama, kosom živote-žetone uzima nepovratno.

Rien ne va plus, s'il vous plaît!


bolegr @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, travanj 24, 2010





Poruka je uglavnom onakva kakvu je primatelj prepozna u sebi i oko sebe.



________________________________________________
* "Be Happy! It's an Order!", Sinan Cetin, Turska (ukratko
)
bolegr @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 23, 2010

No sun - no moon!
No morn - no noon!
No dawn - no dusk - no proper time of day -
No sky - no earthly view -
No distance looking blue -
No road--no street - no "t'other side this way" -
No end to any Row -
No indications where the Crescents go -
No top to any steeple -
No recognitions of familiar people -
No courtesies for showing 'em -
No knowing 'em!
No traveling at all - no locomotion -
No inkling of the way - no notion -
"No go" by land or ocean -
No mail - no post -
No news from any foreign coast -
No Park, no Ring, no afternoon gentility -
No company - no nobility -
No warmth, no cheerfulness, no healthful ease,
No comfortable feel in any member -
No shade, no shine, no butterflies, no bees,
No fruits, no flowers, no leaves, no birds -
November!


(Thiomas Hood, "No", 1842.)





bolegr @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 22, 2010
Korijen pojma kulturnoumjetničkih društava kao jezgre razvitka zajedništva i promicanja izvorne, tradijcijske kulture prvi se puta pojavljuje negdje početkom druge polovice prošlog stoljeća, kao naprimjer Kulturnoumjetničko društvo Seljačka sloga, skraćeno KUD Seljačka sloga iz Prekopakre i slična društva diljem Lijepe naše, a i šire. Visprenost i samopregalaštvo i dugotrajno vježbanje udruženo sa slobodnim vremenom i onim neslobodnim, žrtvovanim zajednici, iznjedrilo je mnogu dobru notu odapetu sa glasnica, iz cijevi i mijehova i sa žica drevnih instrumenata. Vrhunci su bili nastupi pred razdraganom cijelom društvenom zajednicom, a prvi nastupi, premijere, bili su posebno cijenjeni.

Usporedno sa razvitkom društva, i ovaj pojam kulturnoumjetničkih društava obuhvaća sve veći broj raznorodnih udruženja pa tako u trećoj petini te iste polovice proteklog stoljeća vidimo doseg evolucije u kojem se, a sukladno samom pojmu, kao i stabilizacijskim programima prožetim kroz skoro sve pore društva, miješa staro i tradicijsko sa novim, mutirajućim te tako na temeljima staroga nastaju novi oblici oplemenjeni zapadnotrulokapitalističkim izmišljotinama iz repertoara Mije, Cije i onog nedavno preminulog Makolma Muharema, a kojih su jedan od glasnijih primjera i vokalnoinstrumentalni sastav Kulturnoumjetničko društvo Idijoti, skraćeno KUD Idijoti, iz Pule čiji je instrumentarij u skladu sa nastalim stabilizacijskim programima prožetim kroz sve pore tadašnjeg društva, u odnosu na preteče smanjen baš kao i prezentirane oktave glasnica, što zapravo kao glazbenoscenski izričaj tek jedne od mladica, omladinskih izdanaka društva, i nije bitno.

I baš kao i revolucija, i evolucija ima kanibalističkih poriva pa tako već u prvoj dekadi sljedećeg, dakle ovog aktualnog, stoljeća, spomenute mutacije poprimaju neslućene razmjere pa smo svjedoci kako glazbene sekcije kulturnoumjetničkog društva u kojoj je zamjetno sve češće sviranje spolovilu, tako i neglazbenoj (usmenoj i pismenoj) sekciji kulturnoumjetničkog društva koja se zasniva na pokušaju obmane zakona tržišne ekonomije prodajom praznih priča upakiranih u omot naslova tipa "Uzimanje mjere za izlazak iz krize" i "A-B-C , u tri koraka do svjetlije budućnosti, vodič za slijepce", pa ćemo uskoro, a nadam se da ove prognoze biopolitologa, specijalista s područja evolucije političkog tijela nisu uzaludne, imati priliku na sceni konačno vidjeti i premijer(k)u visokoinstrumentaliziranog sustava KUD Ivo tud i ja.
Jadranka Kosor, danas na sjednici vlade Republike Hrvatske, 22.04.2010., inače multifankšn vuman:
precjednica KUD Ivo tud i ja
premijerka Republike Hrvatske

(PS, 1od3 treba bit dovoljno, ak se mene pita)

bolegr @ 14:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 21, 2010
Opće je poznato kako figura na pramcu nije ona koja navigava već je tu za ukras, rastjerivanja zloduha i plašenje neprijatelja.




Obzirom na dosadašnja iskustva s kraja prve dekade dvadesetprvog stoljeća, djelotvornost ovog drevnog običaja postaje upitna jer ova figura ne rastjeruje zloduhe već ih svojim pričama hrani, neprijatelje ne plaši već ih oko sebe okuplja, a da je ukras, e to sigurno nije.

Pitam se samo, kad će pristić ledenjaci...

bolegr @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, travanj 20, 2010
Htio sam danas o nečemu bitnom i o nečemu manje bitnom, usputnom.

Htio sam danas o evoluciji cirkusa, o monotoniji. O odmorištu Lučko, o svjetlu i sisama koje nosi kao ordenje. I o sudaru na križanju Ulice Zakona o radu i Ulice Zakona o zabrani pušenja. O Zapruđu i njegovim danima. O malim i nadarenim cocktailskim politehničkim multidisciplinarnim kandidatima za Nobela, o Miljackama i genealogiji što se razvukla kroz par stoljeća i par pari kontinenata, o dimenzijama iracionalnog. Htio sam i o vrijednim citatima velikih ljudi i onima koji to nisu niti će ikada biti, o prodaji priča, o Aralici i Jergoviću, o dvama licima iste medalje. O remetinečkom Big Brotheru sam htio i o kravama u kapitalizmu. O zabludama i mitovima velikog hadronskog akceleratora, i još nekim povijesnim mitovima. Pa sam htio i o redu i neredu u svijetu kakav zapravo poznamo tek djelomično, o teoriji glacijalnih i glačalnih perioda, o Milutinu Milankoviću i Andriji Mohorovičiću. O  trgovcima maglom i o odumiranju.




O svemu sam tome htio, zapravo o nečemu od pobrojanoga, ali nekako volje za išta od toga danas nemam. Možda neki drugi dan. A možda i ne.
bolegr @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 19, 2010
Sve je stvar točke gledišta.

Kad nam je rekao da u svoje slobodno vrijeme upražnjava Tajči, bilo je to u doba njenog dečka koji pije pivo bez pjene (ovdje valjda treba zamisliti lik Chucka Norrisa), a mi pomislili na ispunjavanje, Bole je, za ovu ćemo ga priliku tako nazvati, glasio za velikog švalera (umalo napisah - svejeba) koji je svoje ribarske mreže bacao posvuda, a najčešće po Boravku, gdje je to uobičajeno bilo za redlajtdistriktstolom, oko kojeg je pola gostiju imalo sjediti na klupici prozora s pogledom na terasu koja je ustvari prolaz iz zgrade prema dvorištu, dvorišnoj zgradi koja je sada već mjesecima napuštena i šupama koje su nakon restauracije posstale konjušnice, kokošinjci, zečinjaci, pilićarnici, ovisno o tome tko je zaposjeo separee, i radi kojih su nerijetko, nakon što bi svakosubotnjepodnevno društvo bezglasno kimanjem glave pozdravio bacivši pogled mimo sugovorničine glave, padale oklade je li sugovornica već i cura (kolokvijalno i pristojno izrečen svršeni glagol jebanja u trećem licu jednine) ili će to tek postati, te koliko će ljubav trajati, nitko nije pomislio na vrhunsku
drevnu borilačku vještinu nastalu na proplancima daleke dalekoistočnjačke svete planine Wudang u sve daljem XIII stoljeću.




Ali, nitko od prilično neinventivnih, a pomalo i sebeljubivih posjetitelja toskanske Pize, koja ima jedno slovo z manje od mnogih drugih koje su pak zauzvrat za po par kopalja ukusnije, nije pomislio na Tajči, a neodgovorno tvrdim da više od 99,99% njih nije za dotičnu koja je prošla put od pop ikone do glazbene dizateljice morala i vjere katoličkih misija novog kontinenta, niti čuo, a takvi ukočeni ipak, za razliku od Boleta, vrlo vjerojatno nisu pomilsili ni na gore spomenutu vještinu blagih umirujućih kretnji, terapijskog pokretača unutarnje energije.

A mogli su.

Možda i jesu.

Sve je stvar točke gledišta. Baš kao i u onoj priči o nosu i dupetu. Što me podsjetilo na spin medicinsku sestru Suzi. A to nikako nije zdravo za moj želudac...

bolegr @ 15:46 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 16, 2010
Evo ovi, ka i svi državnčki posjeti, pridonosi boljem razumijevanju i prijateljstvu između zemalja, a koristan je i za razmjenu mišljenja i informacija o pitanjima i projektima od zajenčkog interesa, e. I ne iden ja po svitu da bih svita vidija, već prifaćam pozive precjednika drugih parlamenata koji su bili u Rvatskoj. Ne idemo mi tamo, božemeprosti, tamburat i u razgledavanje. Parlamentarna diplomacija je u modi. A ja ka precjednik rvackog parlamenta oću bit moderan, e. A i kad se nađemo tako, ne ćakulamo mi samo o odnosima između parlamenata već tu iskrsavaju i brojne druge teme. Posebno gospodarske. Konstruktivan san van ja!

Bili smo najviše u ton gradu šta se zove pari motorini šta ji je iša kupovat oni ministar šta govori sa zatvorenin ustin i vidili kako su ti žuti razvili neki projekt nešto ka neki razvoj prometa barba Luke pa san mislija kud nisan ranije tu doša, moga san sve svoje parlamentarne izlete lipo planirat po njiovom modelu.

(e popizdija san kad su mi rekli da su ovi prijatelji s onin Vojkon i sa cilin njegovin gradon, kut se gura ti debeli ezdepejac?!)

A iša san ja posvuda. Bija san u Vrancusku, i u oni Portugal, šta stalno govore ćžš, daleko to za pozvizdit, al san poslin navika na to, pa san bija i u Mađarsku, u Latviju, Slovačku, Švecku, u Belgijum,.. Ihaj, bija san ti posvuda, pa i u ovi, kako ovo sad ovi Balkonski polo utok zovu, u regionu. I u Albaniju san bija, u Bugarsku san iša dva puta, pa u Makedoniju, Crnu Goru. Al niđe ko u Japanu. Ni-đe! A di bi mi kraj bija da je bilo onog njiova projekta…

Eo, naprimjer, ja san, između ostalog, razgovara o mogutjnostma japanskih ulaganja u rvacku infrastukturu, o poticanju turistićke razmjene, o suradnji na području poljoprivrede, razgovora, o mandarinan i trišnjan. Pita san i jel bi se moglo rećemo kalamit ta njiova trišnja na našu mandarinu, a reklo mi da to nije više u modi, sad se nosi ona genecka modifikacija i da će oni meni povoljno uvalit neke modifikacije pa bi moje japanske trišnje mogle izgledat pari mandarine, mirisat pari mandarine, a kad jina iđeš ist ope pari mandarine. A nisu. Već japanske trišnje. Sve si nešto mislin, šta će mi onda Japanci, ja već sad iman u svoji mandarina toliko japanski trišanja  da bi moga naranit cilu Rvacku i u Ercegbosnuiercegovnu izvozit.

Pa smo malo o japanskin iskustvima u gospodarenju otpadom. Tute ja pomislin, imamo mi tamo kod Makarske problema, a i Mile u Zagrebu se nije spalija dviiljadešeste kad je obeća ako ne sanira ono njhovo novo brdo smetja, pa možda dogovorimo kaki izvoz, je li, s tistin Japancin nikad ne znaš. I razgovara san s njiovin ministron okolišanja, onin Sakihiton Ozavon, o pročišćavanju otpadni voda. Ja san njemu objasnija da kod nas voda nije otpad i da mi prodajemo toplu vodu našen stanovništvu i u ton pogledu san pokuša Japancin prodat toplu vodu ili bar patenat jer nas je par milja, a njih ima priko stodvaes. Al nisan uspija. Nije Japanac Rvat. Veli da to oni već imaju. Ja njemu da nije važno jel imaju jer kao imaju onda ćemo uštedit na transportu, prodamo, a ne moramo vozit. Al neće.

Onda smo bili gledat termoelektranu. Božemeprosti, ma je to lipo interplanirano da san ti odma jednu tija za planirat u naš kraj, nek se oni mali od onog barba Antinog Jure, valjda je više završija oti termoelektroteknčki vakultet, e, nek se ima di zaposlit, a ne da meni pisma šalje. A ta termonuklearna elektrana ima najviši stupanj učinkovitosti iskorištavanja u proizvodnji energije od šesetjedan posto. I moš sve naložit u nju, onaj plin kapavac, nuklearnu energiju, čak i vodu, jebateled, a mi vode imamo ka mandarina. Vele da ta suvremena teknologija u elektranan postigla drastično smanjenje nekih emisija CeOdva u atmosferu. A to bi možda mogli iskoristit ovi naši sa HaeRTea za drugi program, to smanjenje emisija. I tu negdje su spomenili da prodaju toplu vodu, e to nisan skonta, al samo skonta da ne moš ti toplu vodu prodat Japancu, nea šanse. S bozon nisan proba, to mi je ostalo za đokera kad se manen politike i oden se bavit mandarinan koje su japanske trišnje, a pari mandarine koje su mandarine.

Al san ji na kraju ipak prejeba. Podvalija san in u razmjenu onog našeg šta je one tepihe za zid radija i lamata bojon ka oni Majkl Đekson Polok za nekog njiovog šta je za godinu duže traja od našeg, a i stariji je bija, a i spomenike je neke radija.

I nešto smo prtljali sa školon, neka komunkacija, povezivanje, štali, al ja san to prepustija onon našen Štambuku nek se on sotin bavi.

Šta tiče kakih očekivanja imamo od ovog posjeta, e to ćemo stavit pod neku poslovnu tajnu ko ono s Inom i dugovanjen. Jebateled jel Ina ženskog roda? Jes! Pa šta se koji kua čude što onda oko svega toga ima tajni, kak je to žemska koja nema javni tajni?!

(nu, sad me još i raspizdilo pretkraj izvještaja, ovo ću maket kad završim)

Vidiš šta ti je Japan, Evropa ga nema! Ma niko to nema!

Eto, i voli vas sve i pozdravlja barba Luka iz luke Marijana kod Kavasakija!

bolegr @ 11:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, travanj 13, 2010
"U Hrvatskoj još nema razloga za optimizam. Ova će godina biti godina stagnacije bez nekih velikih strukturnih promjena. Mi smo u fazi preživljavanja a ne u razdoblju otvaranja perspektive za izlazak iz krize. Primjer Grčke jasna je poruka da nam nitko neće pomoći ako si ne pomognemo sami... "

"Sve upućuju na zaključaka da nema čvrstih argumenata zbog čega bi HNB i dalje smanjivao stopu obvezne pričuve jer to može imati za posljedicu dodatno pogoršanje platne bilance, a ne treba ispustiti iz razmatranja i problem inflacije... "

"Vlada nema ni snage ni motiva da se stvari počnu mijenjati..."

"Moguće i preefikasni jer se stvarao dojam da se krizi usprkos može funkcionirati bez strukturnih promjena. One izostaju ili se sporo iniciraju pa je i efikasnost politike padala na nižim razinama. Međutim, bez tih promjena, prije svega otklanjanju neracionalnosti u funkcioniranju javnog sektora nema rješenja dugoročnih problema pa time ni brzog izlaska iz krize."

Željko Rohatinski, ekonomist, guverner HNB
(Opatija, 12.04.2010. na znanstveno-stručnoj konferenciji »Hrvatsko novčano tržište«)


"Što se tiče Vlade, mi smo u proteklih nekoliko mjeseci učinili mnoge napore u cilju prevladavanja krize, počevši od tri rebalansa proračuna u prošloj godini te smanjenja izdataka iz proračuna za sedam milijardi kuna, a u javnim poduzećima uspjeli smo ishoditi uštede od milijardu i pol kuna. Svi traže promjene i rezove da se nešto učini u pogledu prevladavanja krize, ali malo tko, usudila bih se reći skoro nitko, u ovom trenutku ne pristaje da promjene krenu od njega. Kad se na toj osnovi budemo uspjeli mijenjati, onda ćemo sigurno napraviti još jedan korak dalje u prevladavanju krize..."

"Štednja u našim bankama i financijski potencijal bankovnog sustava su očuvani, a kreditne aktivnosti banaka prema gospodarstvu trebale bi nadoknaditi svako smanjenje deficita države, te bi privatne investicije trebale postati dominantne jer se recesija može oduljiti, a gospodarski se rast kolebati oko nule. Osim čvrstog upravljanja proračunskim deficitom, Vlada nastavlja provoditi i aktivnu kontrolu potraživanja i obveza državnih tvrtki da bi spriječila svako jačanje nelikvidnosti u gospodarstvu. Uz to, Vlada će pružiti pojačanu potporu poduzetnicima u izlasku na nova tržišta. Vjerujem da će naši bankari na ovoj opatijskoj konferenciji iznijeti viđenje načina financiranja onih gospodarskih grana koje će jamčiti održivi gospodarski rast i financijsku stabilnost..."

"Hrvatska snažno podupire svoje susjede na njihovu euroatlantskom putu i većini smo tih susjednih zemalja predali pravne stečevine EU-a, a uskoro ćemo i Srbiji, kao znak našeg prijateljstva i potpore na putu u Uniju. Uvjerena sam da je Hrvatska u fazi stvaranja perspektive za izlazak iz krize, zato što smatram da sve sastavnice Vlade u Hrvatskoj, uz potporu neovisne Hrvatske narodne banke, te uz prilog svakoga od nas, uz naše hrvatsko znanje, pamet i sposobnost možemo te teškoće nadvladati."

Jadranka Kosor, političarka, predsjednica vlade RH
(Opatija, 12.04.2010. na snenstveno-fantastičnoj konferenciji »Hrvatstvo, novčano tržište«
)


* * *

(fju dejz lejter)


"A u mičku paterinu, u Hrvatskoj ne bi trebalo zabraniti pušenje duhana u zatvorenim prostorima već pušenje demagoških* fora po cijelom teritoriju Republike Hrvatske. I prostorima sa hrvatskom dijasporom također."

Bolegr, bloger
(Zagreb, 14.04.2010.
nakon čitanja prethodno citiranih izjava)



______________________________________________________
* demagogija (od grč. δῆμος = narod i ἀγωγή = upravljanje) - političko djelovanje s ciljem postizavanja pristanka mase, usmjeravajući je na činjenice i argumente koji uzbuđuju strasti. Prema Aristotelu demagogija je pokvareni oblik uspostave demokracije, po kojoj dolazi do tiranije grupe ili pojedinca. Demagozi, oslanjajući se na masu, računajući na njezinu nezrelost te obećavajući brzo ispunjenje želja, ubrzavaju potpuni prevrat u državi. Demagogija je praksa kojom vlast udaljuje građane od stvarnog sudjelovanja u javnim poslovima, upućujući na nebitno i obećavajući neostvarivo.
(izvor: http://www.filozofija.org/)

bolegr @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 11, 2010

bolegr @ 14:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare




bolegr @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, travanj 9, 2010

Najbolja rješenja su uglavnom i najjednostavnija.


Uglavnom, ali ne i uvijek.../

bolegr @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 7, 2010
I dok se u Klovićevim dvorima mogu vidjeti razotkrivanja ljudskog tijela (http://www.bodies-zagreb.com/), razotkrivanja sumnjivaca, smutljivaca i profitera koji se skrivaju iza tuđih hrabrih djela, poput onih kojima su, naprimjer, prekobarsko stipendirano stručno usavršavanje ili podaci iz ZAMP-a uvršteni u braniteljski staž, mogu se vidjeti na mnogim slobodnim mjestima svijeta, i to direktno, ili preko svih slobodnih proxy servera (koje možete naći ovdje: http://www.proxy4free.com/page1.html) jer je direktan pristup stranici sa inkriminiranim registrom na nekim mjestima u svijetu onemogućen, možda i u stilu vrsnih cenzora iz Kine, Sjeverne Koreje i ostalih zemalja koje grade i slave duh slobode mišljenja i govorenja.

Na kraju krajeva, zakoni nisu svete krave, i oni loši moraju biti podložni promjenama, naročito ako
skrivaju podatke od javnog interesa i štite parazite  što se "snađoše" na račun i branitelja i svih građana Hrvatske.

Ili je i ovo još jedan balon prikladno napuhan u Banskim dvorima...



(uime slobode govorenja, likove i situacije unutar okvira dodati po osobnim sklonostima)

bolegr @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, travanj 6, 2010

Ako i jesu, treba pripaziti...



Recept za poderane gaće možete skinuti otamo, a za ostale stvari neće pomoći ni odjel plastične kirurgije.

bolegr @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 0
Glupi ovaj naš narod. Dibidus!

Ne da se krstiti. Ajd', to i razumijem jer ili su kršteni ili ne da blizu svećeničkim haljama ni sebi ni djeci, ali ne da se ni cijepiti...

Evo, mini star se potrudio (kom'
se ne gadi, nek vidi sliku uz pripadajući članak: Propalo 15 milijuna kuna!) omogućiti svima zaštitu od korozije, a bagra nezahvalna ni da bi...

Samo se pitam, pa kako onda ovako glup narod može izabrati tako pametne političare za lidere?




bolegr @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 5, 2010



P
ušenje skraćuje cigaretu. Ali to nije sve...

bolegr @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 4, 2010




Ili zašto je zoološki vrt u Maksimiru u sjeveroistočnom dijelu grada, a ne u Remetincu, u jugozapadnom.


bolegr @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 1, 2010
"Loše upakiran proizvod teško je dobro prodati, sa dobro upakiranom državom to ide puno lakše."
(Bolegr, 2010-04-01)

Današnji dan je međunarodni dan šala, pošalica, smicalica, podvala i prevara. Ponavljam: dan šala, pošalica, smicalica, podvala i prevara.

Dan na planeti Zemlji traje kolokvijalno 24 sata. No postoje mjesta na Zemlji gdje neke astronomske i kalendarske vrijednosti bivaju pomjerene usljed sile gravitacije za koju znanstvenici kažu da može proizvesti samo crna rupa. Skupina znanstvenika okupljenih na granici Švicarske i Francuske u tajnu organizaciju opasnog kodnog naziva CERN (Conseil Europeean pour la Recherche Nucleaire, i jel vidite sad kako to tek opasno izgleda kad se nazove punim imenom?!) pokušavaju ovih dana dosegnuti ono što su stručnjaci jugoistočno od matične lokacije njihove perilice sa ugrađenom centrifugom LHC-a, Large Hadron Collidera, već postigli. I ne samo postigli, umjesto uvjeta nastanka svemira, ovi su stručnjaci za u svojem VSI-u, Velikom Sudaraču Interesa, dokazali da postoji i Doba prije svemira, Doba crne rupe. U tom dobu vrijeme ide u obrnutom smjeru od svih kazaljki na svim satovima.

To područje VSI, JI od LHC, država je naziva Republika Hrvatska. U njoj je danas datum prvi travnja. No kako je ovdje jak utjecaj antisila radi kojeg dolazi do zakretanja gore spomenute vremenske putanje, ovaj dan sa ovim datumom ovdje traje već puna dva desetljeća.

Eto zato, iz jednostavnog razloga potkrijepljenog izračunima datuma iz područja elementarne matematike, ova je država trebala današnji dan proglasiti danom državnosti. I nije to nikakva prvoaprilska šala koju se svake godine ispriča na dan prvog travnja već jedna notorna činjenica.

Ako pogledamo u nedaleku povijest, i prije samog svečanog čina proglašenja, svim se mogućim sredstvima pokušava cijeli svijet upoznati sa postojanjem Hrvatske na dijelu Europe koji pristojni uopće ne imenuju, a realisti to nazivaju stražnjicom, dobro, gornjim dijelom iste. Kao da je gladnom Brašna Putri iz središta indijskog potkontinenta važno postojanje države koje se broj stanovnika da smjestiti u njegov ni Googletom pogledani kvart? I kao da bečlija Hans-Hypolitte razmišlja o tome što se upravo sada Božo i Marko svađaju oko toga u čijem je rajonu skupljanja povratne ambalaže novopostavljeni kontejner na nikad zaživjelom uglu Bužanove i Heinzelove. Koga briga?!

Zato je razložno postaviti pitanje, imamo li mi ovu državu za sebe i radi sebe ili kako bi neki svijetu obznanili postojanje iste? Odgovor je vrlo jednostavan uzmemo li u obzir da ono glasno hvastanje eksponenta jednog nadnacionalnog plana, uz držanje dlana u dlanu podignute iznad glave sa naočalama oblika katodne cijevi i hodajuće reklame jedne sportske marke, "imamo Hrvatsku!" zapravo i nije bilo sudioničarski niti dioničarski namijenjeno svima, već empatički upućeno nekolicini, a ostalima tek u obliku čitanja i deklamiranja pisma namjere kakve banke što će biti jamcem u poslovanju sa svijetom svih boja sa naglaskom na one međutonove što se razvlače po Grace Kelly, gray scale, ili kako se to već kaže, biti.

Uime dobrobiti cijele zajebnice godinama su isticani silni emisari što svijetom pronose slavu imena raznim postignućima. U zvijezde su kovani mnogi koji su se popeli na vrhove Olimpa u natjecanjima koja se nazivljem poklapaju sa pojedinim školskim predmetima, fizika, metematika, informatika,... sila je znanstvenika što je svijetu put boljitka pokazala prihvaćena pod okrilje matičnih akademskih udruga, sponzorirana je genijalnost inovatora, godinama se koristi komparativna prednost na svim poljoprivrednim i drugim poljima.

Uime dobrobiti cijele zajebnice neveliki se broj stručnjaka iz svih krajeva Lijepe naše koja jest lijepa, ali sa skoro nimalo karakteristika navedene posvojne zamjenice, žrtvovao i sve loše što opaki bauk neofeudalnoga nosi, preuzeo sav teret na svoja nejaka pleća kako bi masa mogla živjeti skoro pa nomadski slobodno, bez okova nekretnina, odebljalih lisnica, bankovnih računa i dioničkih porfelja. Za to su se borili i još uvijek se bore unatoč povremenim organiziranim ekskurzijama ili individualnim izletima sa zajamčenim punim pansionom na periferiji metropole ili nekom od dobro čuvanih odmarališta.

Zato, živio dan državnosti zemlje šala, pošalica, smicalica, podvala i prevara!

A odnekud, sa ruba bjelosvjetske tržnice, odjekuje: "Navali narode! Još malo pa nestalo!"

bolegr @ 11:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.