crta

Blog - lipanj 2010
srijeda, lipanj 30, 2010
Nije da se svako jutro budim s tim pitanjem na usnama, što ne bih poželio, takvo buđenje, ni najgorem neprijatelju, ali često se pitam je li premijersko mjesto po hrvatskim varijablama koje se zovu zakoni i ustav, nasljednog karaktera ili postoje neke demokratske procedure koje koštaju pa smo ih preskočili, ukinuli, kao što smo krenuli sa ukidanjem bolnica i škola jer su samo trošak i opterećenje državnom proračunu pa ne ostane za regres i božićnicu, a kako stvari stoje, kreću i u ukidanje penzionera. Jer novaca za jesensku penziju neće biti. Pa tako neće biti ni penzionera. Tako je ministru financija maloprije ispalo. U subtotalu na dnu excelice.

Veli biuša doupisnajka BiBiSija, Brajtiš breadkesting korparejšiona, jel, kako bi rifirindoum mougao kouštati stousedamdeset milions kunas. S druge pak strane neki govore kako cijena ne može biti viša od sedamdeset. Milijuna. Isto kuna. Neutralni rade poredbe sa predsjedničkim izborima koji su dvokružno koštali devedesetosam milijuna kuna pa dolaze i do manjih cifara u procjeni koštanja referenduma. Za koji Vlada nema osigurana sredstva. Jer su složili zakon o referendumu tako da ga je teško ispoštovati. I tih će deset posto glasačkog tijela biti prebrojavano i pretraživano da ne bi neki Jura slučajno bio upisan dvaput. Deset posto od one mase biračkog tijela na kojem su i oni odavno mrtvi, a mnogi i mrtvi i zaboravljeni osim svako nekoliko vremena u predizborno doba, a i oni prijavljeni po čudnim kućnim brojevima kakvih ni Ilica nema, a znamo da je Ilica najduža ulica, jer neki računaju Radničku iako je cesta i Slavonsku i Ljubljansku koja je sad Zagrebačka iako su avenije, a zaboravljaju kako Ilica piči Alejom Bologne, pa preko Slovenije sve do pregrađa Beča, ali ih, kućne brojeve, o njima je bilo riječi, ima pokoje mjesto na razmeđi dviju vukojebina i u njem posloženo po par stotina birača po kvadratnom dekametru. Hej, pa nisu kućni brojevi oznake za metre! O usput ishođenim doplatcima i drugim pomoćima crpljenim iz državnog i lokalnih proračuna da i ne govorim.

I sad mene, sklonog matematici, muči ova nastala razlika u procjenama. Da je razlika reda veličine pet do deset posto, shvatio bih dogodi se da tiskanje listića naglo poskupi, a država ima ugovor sa Narodnim novinama pa ne može naručiti to od Riste koji bi se za dobrobit društva odrekao ekstraprofita kao što se bio odrekao dobiti u tiskanju materijala za Ulysis, a što sam mu nenamjerno uvalio (oprosti Rista, oprosti Boro ma gdje sada bio), i začas ode deset posto. A i šta je deset posto? Ni Vjesnik ne možeš s tim parama spasiti. A i zašto bi? Dok je bio glasilo Socijalističkog saveza radnog naroda Socijalističke republike Hrvatske (ovaj opetovani pridjev socijalistički ne gledati kao crvenu krpu već kao povijesnu zbilju koja je prethodila ovoj izuzetno socijalno orjentiranoj i samostalnoj državi) bio je novina od formata, sa jasnim stavom ispisanim u zaglavlju: "Smrt fašizmu, sloboda narodu!" (tko ne vjeruje nek pita
Jeevesa, bez Bertieja, Woostera naravno) i koju je vjerojatno zamijenio logotip maloprodajnog lanca sa okovima. Dok se nije pretvorio u spikeričin bulletin. I fanzin istovremeno.

A i ta razlika po kojoj se cijene koštanja funkcioniranja demokratskih modela udvostručuje pa i utrostručuje, prilično je neobičnog agregatnog stanja. Izgleda mi čas kao neko farbanje. Farbanje, rećemo, onih tunela u Hrvatskim autocestama, čas na kupovinu električne energije Hrvatske elektroprivrede (HELP) po jednoj cijeni i prodaju po cijeni trifrtalja nižoj, a čas na zlatne zahode metropole i stajališta javnog prijevoza od hrđajućeg rostfreia. Bit će da je to rezultat stručnosti i predanosti radu gomile vrsnih ekonomista Š-profila (Škegro, Šuker), bizmismena tipa Todorić, Horvatinčić, Vidošević, Kerum, Kutle, Gabrić, Mamić, Zec (slijed nastavite dok vam se ne zgadi dan ako već nije).

Eto, kad malo bolje razmislim, što ti je deset posto, deset je egzaktno, a kad ga uvališ u kontekst sa postotkom, prevrtljivo poput ovih što se profesionalno amaterski bave politikom.

Obzirom na sklonost ministra obrazovanja, stilskog izričaja nalik kolegi mu Andriji, idejama o spajanju predmeta u školskoj nastavi kako bi se valjda uštedjelo na satima, a i eliminiralo neposlušni pedagoški kadar, predlažem da osim spajanja kemije sa fizikom i glazbenog sa biologijom proba spojiti povijest sa informatikom. Jer, kako nas cijelo vrijeme ovi uče prema znanstvenonastavnovjerskom programu sve smo dalje od Darwina, a bliže scijentističkom pristupu i napretku u skokovima. Prvo je bila užarena kugla. Onda su bili dinosauri. Onda se po mezopotamskim ravnicama sanjalo o panonskim žitnicama, a na obalama Tigrisa i Eufrata se sanjalo Dalmaciju sa tisućupetstodvadesetdva otoka. Onda je bio višestoljetni san. Pa je onda bio HaDeZe i nastanak hrvatske države koja malo ima, malo nema veze sa svim onim što je bilo prije, jer je bio san, a u snu se svašta događa, sniva se, moguća su naprimjer mjesečarenja i polucije, a nije bilo jer ničega nije bilo prije. Onda je bila pretvorba i privatizacija sa prvobitnom akumulacijom demokracije i kapitalizma. Sad smo u fazi dovršetka prvobitne kapitul... akumulacije pa je ostalo prijeći u neke nove dimenzije. Kad već stvarnih dobara više nema, na red mogu doći powerpointizacija i excelizacija.

Powerpointizacija je započela negdje prije oko pet tjedana i sukladno samoj prirodi aplikacije buknula je na monitorima i po kioscima sa naslovnice fanzina pa čak i sa naslovnica crnožutog tiska (kao da drugačiji postoje). Usred svih silnih overlaya i drugih efekata pri mijenjanju prezentiranih stranica plana i programa dogodio se Datum. Skandal i neugodu koju je dotični PowerPoit priskrbio spikerici Jaci brzo je uspješno riješen topspinomforehand paralelom.

Nedugo poslije, oko četiri tjedna procjenjujem, pukla je bruka sa još jednim Microsoftovim proizvodom. Excel je u svojim izračunskim tablicama uspio prikrivene brojke i znamenke pomiješati, ispridodavati i pozbrajati i opet je nastao skandal jer su neki posumnjali kako iza onih gimnazijskih petica ne stoji znanje već neki vakuum po kojem brojke plaze u bestežinskom stanju.

Kako je nastalo stanje izazvano korištenjem tog uredskog paketa aplikacija koje je država morala koristiti i plaćati korištenje umjesto višestruko jeftinijih drugih open source uredskih paketa, a da bi se dodvorila prijateljskoj Americi i susjednom NATOlandu, nema druge nego zaključiti jedno. Oni geekovi iz Redmonda su nam prodali stvar koja ne funkcionira! Prikazuje samo brojeve, a ništa ne stvara! Čista prevara. Zato je najbolje za početak u haps staviti onog naočalka kad dođe na more Jadransko (nije ni čudo da sve manje turista na njega dolazi, nije to radi krize i recesije, trebalo bi ime mijenjati) na svojoj jahti dugačkoj kao premijerski ošacovana cijena referenduma izražena u  mikrometrima, istu zaplijeniti i ponuditi je Todoriću na otkup na kredit sa povoljnom kamatom, uz obavezni grace period od jedno sto godina, po cijeni koju bi prihvatio i neki siroti i javnosti skoro nepoznati  Škojo ili Roglić, a razliku do ciljane svote od žene mu tajnice tražiti da uplati u državotvorni proračun kojeg se račun radi sigurnosnih razloga nalazi na nekom od krokodilskih otočja.

Jedino, u toj novoj povijesnici nitko nije spominjao buđenje. A mene jako zanima kad će.


bolegr @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare












I ne osvrneš se pošteno, a već je Polusilvestrovo. Zato, ne osvrći se, možda su ipak krugovi.











bolegr @ 07:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 29, 2010


Blatterdikt XIX



Boktemazo, mafijozo se drži kao da mu je stolica sveta. A drek ko drek.


bolegr @ 14:08 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare







... apsorpcija... upijanje... pitam se je li taj Beer–Lambertov zakon imalo transparentan...



bolegr @ 08:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 28, 2010









Probudio sam se kao zvijezda.











bolegr @ 13:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 27, 2010

 






 
Možemo li preskočiti barem jednu zapreku? Prestati umišljati kako smo najveći doseg evolucije? Jer to što mi mislimo ne znači da je stvarno tako. Priroda valjda može i bolje i više. Ako do sada već negdje drugdje nije. Osloboditi se primitivnih cijevi i kablovinja pokušavajući antropomorfno navađati i navlačiti oblike energije uokolo poput kućnih ljubimaca ili neukroćene zvjerčadi? Možemo li? O pohlepi govoriti kao o arhaičnom pojmu bez praktičnog živog primjera vrste? Patentne urede zamijeniti distributivnim centrima znanja? Shvatiti? Optimist u meni, bijednik, snom pravednika spava, a pesimist realistom se slobodno proglašava i na glasno izgovara: Ne! Kako stvari stoje, s pravom. A i za nedostatak nafte ne moramo previše brinuti. Nema dokaza da ćemo je ovakvi kakvi smo nadživjeti.





 
 
 
bolegr @ 01:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, lipanj 26, 2010
 











Čak i pravopisu neskloni uvijek stave pravi dijakritik povrh slova Z.
Isti se model dâ prepoznati i u nekim drugim odabirima.










bolegr @ 17:31 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, lipanj 25, 2010








bolegr @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare







Nedovršena građevina na temeljima od sumnjiva motiva, stijena i stropova također, sve više nalik ruševini sa koje otpada ili se u prolazu otkida, odgriza komadić žbuke, cigla, armaturna žica il' pločica, omrežena strukturama skela ovijenih jutanim paravanima obojanim marketinški za lokalno tržište dobro smišljenim produktom, izvođača vjernog temeljnim postavkama građevine, ograničenog uma sa širokim ovlastima, neodgovornog investitoru koji je godinama, desetljećima, sredstva marljivo radom stvarao, skupljao, naslijeđivao. Izgradnja doma budućnosti.







bolegr @ 07:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 23, 2010







ništa, filmska glasba samo


bolegr @ 23:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare










Žibot u dvije do tri dimenzije oslobađa. Vremenskog faktora.












bolegr @ 03:04 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 22, 2010










Smrt fašizmu, sloboda narodu!












bolegr @ 05:15 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 20, 2010





Nepoznavanje zakona ne opravdava njihovo kršenje.





A što je sa općim, univerzalnim zakonima?












bolegr @ 19:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 17, 2010



prvo je otPalo P

L je nekamo odLetjelo

nakon toga se rasTEplo TE

svojim putem oTIšlo je TI

a K pak u nepoznatom smjeru

ostala je što je ostalo





bolegr @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Glumac i šutnjom protestira.

I onda kad umjesto riječi ustima metak
prođe.

U suprotnom smjeru.





Bekim Fehmiu

(01.06.1936. Sarajevo - 15.06.2010. Beograd)
bolegr @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 14, 2010




je-dan/1, ciklički slijednik prautorka, 00:45+16:05

bolegr @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 9, 2010
"Eno ga crkava u verandi", znao sam čuti ovu rečenicu izrečenu nevoljkim glasom, preko one stvari izrečenom, uz eventualno odmahivanje glavom, upućenu nekom od djedovih kolega sa posla ili kojem od susjeda sa kojim postoji živa komunikacija. Ovo sa postojanjem komunikacije potrebno je naglasiti jer bilo je nekih s kojima se ista svodila na eventualnu neverbalnu komunikaciju kimanjem glavom prekrivenom "civilnim" šeširom ili šapkom "iz službe", a iz razloga tvrdoglavosti, to nekomuniciranje, i sporova oko pola krošnje vinogradarske breskve u nedalekoj Planini ili crte razgraničenja ruba vrta oko bunara zapuštenog i nekorisnog, opasnog čak zbog nekorištenja naslalog sporom. A taj "ga" iz rečnice, poput tuljana izvaljen na uskom divanu prislonjenom uz hladniji sjeverni zid verande, onaj iza kojeg se radoslijednim građenjem nastavlja kačara iz koje se silazi u podrum, i samo bi izuzetno strpljivom i mirnom promatraču za oko zapelo nadimanje košulje utegnute preko medvjedastog torza i jedva primijetan sitni trzaj usne u nekom lovu na veću grudu zraka uzrokovanu nekim putovanjima po bespućima REM faze, shrvan kako umorom od napornog okopavanja bašte tako i ravnomjerno raspoređenim pauzama i odlascima u onaj spomenuti podrum radi okrjepe vinom iz liternog lončića lonacplave boje, iz vlastite proizvodnje od grožđa iz onog vinograda sa breskvom graničarkom.

Moja baka, ljutita i jezgrovita Anka, za prijatelje i djecu Naka, kakvom poznatom namjerniku o svojem Vladimiru, mojem djedu,
i njegovim pauzama u vrijeme okopavanja vrta, po naravi, a i fizičke konstrukcije poprilično nalik nekim likovima koje je tumačio Danilo Bata Stojković, sa dugim drugim â u nadimku, da se razlikuje od onog zlinskog cipelara, a i njemu samome. Čak je u mladosti i brkove nosio, Vladimir.

Crkavati. Skoro nepokretan okolini odavati tek nužne naznake života u sebi. Ovo posljednje razlikovati od eventualnih post mortem trzaja usljed kontrakcije mišića pri hlađenju ili izazvano elektrostimulacijom i podsjećanjem na Luigija Galvanija, jel.

Nekada.

Crkavati. Prilično dugorajan i ne baš ugodan glagol, tako barem zvuči, pejorativan neki oblik zasluženo polagane nelijepe smrti kakve nemani ili neželjeno, a stvarno, početno sporo umiranje dijela ili cijelog stroja, očvrsja, monitora, motora, posredno i ventilatora, hard diska, ili čega sličnog.

Danas.

Crkavati. Stara mi riječ znanica što poprima neka sasvim nova značenja.





bolegr @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 8, 2010
Moja odbojnost prema klađenju i kladioničarskim poslovima koji se ne oslanjaju samo na matematiku već su dirigirani, vođeni slijedovi događaja ne sprječava me da o njima malo progovorim.

Ako zanemarimo silne koeficijente koji su pojedine kladionice izvjesile u nakani privlačenja igrača ponudom pogađanja imena i prezimena sindikalnog povjerenika koji će prvi sljedeći preuzeti partijsku člansku iskaznicu, u toj mjeri da su time zasjenili i one o broju stradalih na nadolazećem svjetskom navijačkom prvenstvu, i u čijoj sjeni je bio i izbor novog intendanta splitskog Hrvatskog navodnog kazališta, zloglasnim SSS-ovcima ne smijemo nikako dopustiti verbalno i ino teroriziranje Vlade i odbacivanje njenih prijedloga za poboljšanje stanja kako u samoj Vladi tako i u svim užim i bližim prijateljskim i rodbinskim krugovima ove obeščašćene klaste.

Vladi zato predlažem da smjesta prestane popuštati nasrtajima tih nezasitnih sindikata i njihovih pohlepnih radničkih poslušnika željnih kruha i motike, sa nadom da im ti sindikati neće zabraniti mirno prosvjedno okupljanje ispred svojih zgrada.

Za slučaj ako ne ide drugačije, Vladi predlažem da se ugleda na radnike i osnuje sindikat vladajućih. Naziv istoga mogu sami odabrati. Familija, Komora ili slično.


U konačnici, ako postoje nesuglasice, Vlada bi pod hitno trebala promijeniti narod.







bolegr @ 12:20 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 7, 2010
Ovaj se moj Višegrad opet našao u neeuklidskom prostoru. U vrijeme dok sam umorno tijelo dopunjavao energijom skriven iza spuštenih roleta života, moja se podsvijest poigrala postojećim podacima i informacijama pa složila nove detalje već znanog mi višegradskog kolaža. Taj nema veze sa onim gradom oko Andrićeve ćuprije, ovaj je moj saz(i)dan od dijelova gradova koji su mi jedno vrijeme života bili boravište i onih koji će to možda postati. A i čini mi se kako sam na tragu otkrivanja izvora stila Daniilovog pisanja.

Prvo su, to jutros sam prepoznao, premjestili tramvajsku stanicu iz Frankopanske na Ilicu, Tamo kod Mesničke i spomenika Andriji Kačiću Miošiću. Zapravo tamo gdje su nekad bili jer Mesničke jednostavno - nema, a zašto u Mesničkoj nije spomenik mesnici, a ovaj Andriji u Kačićevoj nije imalo smisla pitati se ni u snu. Još sam, nešto kasnije, skužio da iza Cibone nema cijele Trešnjevke. I nju su maknuli. Šumovit je tamo park sa jezerima i drvenim kućicama pokrivenim zelenim krovovima. Sve blago brežuljkasto poput ovlaš poravnate posteljine. Preselilo Maksimir. Dosta poslije, točnije predvečer, u tramvaju češke proizvodnje u drugim kolima, Ani su i Ini, odjevenim u sportske dresove, pohotni adolescenti poravnavali izbočine ispod logotipa robne marke i grbova pripadajućeg omiljenog kluba sve dok ove nimalo uvrijeđene nisu izašle na stanici pored pošte u Europskoj aveniji nekad znanoj i zvanoj bulevarom sada nepostojeće armije.

Iz svih tih komadićaka, iz te gomile simbola, dalo bi se iščitati svašta. Puno preciznije ukoliko je kontekst poznat, a proizvoljno, čak do bolesti fantastično ukoliko je okolina nepoznata ili građena naknadno.

Zato su motivi postojanja ili prepoznavanja ma koliko različiti da granice i nema, jako bitno. Neki imaju smisao i podlogu, a neki lebde poput letećih tanjura. U sferu ovih tanjura spada i jedna vezana za hrvatsku turističku promidžbu u susjednoj državi. Susjedi u reklami o hrvatskih 1244 otoka, a radi rednog broja rezolucije Ujedinjenih naroda koja se odnosi na neovisnost njihovog bivšeg autonomnog dijela vide – provokaciju. To što je broj otoka podatak iz hidrografskog instituta samo je koincidencija kojom se provokativna poruka pokriva.

Ali ima i ozbiljnijih stvari. Naprimjer, stručnjaci za transfiguraciju i otkrivači izgubljenih kovčega i poruka u  Michelangelovom Stvaranju Adama, u kupoli Sikstinske kapele vide dio poruka koje je autor skrivene ostavljao. Bog sâm, konture plašta i grozd anđela sa Evom tvore sliku poprečnog presjeka ljudskog mozga*. Neki presjek, ovaj put vodoravni, ljudskog mozga vide i u Isusu Michelangelova suvremenika Gerarda Davida, a ja sam skloniji u tom slučaju tu transfiguraciju protumačiti kao skup ženskih reproduktivnih organa** od čega ne odstupa ni Picassova Bikova glava pa bismo lako mogli shvatiti koja je stvarna simbolika u onoj poznatoj izreci o muškoj snazi i kroćenju: "uhvatiti bika za rogove"***.

Simbola posvuda. I odvajkada. Ali, sa simbolima treba oprezno. Dolazak vlaka čut će, čak i kada ga nema, onaj koji vlak očekuje. Jer ljudi su čudna bića, skloni su simbole tražiti, prepoznavati čak i na mjestima gdje ih uopće ni nema. Nekog simboli ostavljaju ravnodušnima, tek im možda iz kakvog kutka probije neka novim podatkom nepregažena informacija, jednosekundni bljesak palog asteroida na olujnu jupitersku površinu, a drugima su trajan trag poput onih Armstrongovih stopa ili kakvog marsovskih kratera...

Bit će da je bit ipak u kombinaciji. A dobitnu kombinaciju treba moći prepoznati. I sačuvati.

________________________________
bolegr @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 3, 2010
Zastarjeli koruptivni operativni sustav H10' sve teže odolijeva rušenju, a i virus Pravosuđe 2.1 napada sve češće. Primijećen je povećan broj grešaka u pojedinim aplikacijama, što naročito otežava rad kako u lokalnom okruženju tako i cijeloj mreži.






bolegr @ 16:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 2, 2010
Kriza je i recesija, a ni ja se baš nešto ne osjećam. Evo se i vrijeme onkraj svibnja spojebalo, a prvi mi lipnja dospio poput računa, odbojan i precijenjen. Pod hitno treba popraviti krvnu sliku i priliku jer hladan mi pogon već mrzne da ne pomaže ni topla riječ sa vrata hladnjaka.

I premda znam da ne znam ne znam šta puno, ja još uvijek mislim pa me još i ima (ovo sam prisluškivao Disa, Sokrata i Renéa jednom prilikom), a i to što znam, nije nešto, al druge mi nema pa iako je još stari Ezop, stari Grk (a kad pogledam sve one kamene ostatke radova Fidije i Mirona, Poli-kleta, Lizipa i Praksitenla, nisu baš svi stari Grci bili tak stari, o Grkinjama da ne govorimo), spominjao žabu i vola, i sjećam se još i one o žabi i potkivanju (ta nije bila s volom jer ne bi imalo smisla), a gledajuć ovu scenu lutkarskog kazališta na drvenim kotačima kako se trucka po kaldrmi, i kako se ne mogu vaditi na snažne točke po sitnomekim platformama, ja dajem oglas, pa kud puklo da puklo.


Prodajem priče iz donešenog ili vlastitog materijala

Povoljno prodajem mitove i legende sa broševima i trakicama u bojama i mustrama po izboru kupca, pripovjetke stare i nove le isto. Prodajem i crtice na metre, crno na bijelom i nikako bijelo na ičem drugom. I eseje, epopeje, poeme, pisane dileme. Odjebenice i ljubavna pisma bez predumišljaja isto.

Onima koji su skroz izgubili vjeru u ljudski rod prodajem basne, a onima na putu prema prethodnima - bajke. Lijenčinama nudim putopise, senilnima dnevnike i ljetopise, biografije, memoare.

Kuharice ne jer se trafikama ne bavim, al prodajem zato nekrologe i ode, epitafe, a ne gdote, kako kome paše i što ga veseli.

Prodajem i riječi u rinfuzi, bez ovitka. Minimalna mjera šalica od kave, može i od porculana.

Sve cijene po dogovoru, plaćanje avansno, naknadne reklamacije ne uvažavam, ambalažu posebno naplaćujem.

Narudžbe slati elektronskim putem. Neozbiljne upite ignoriram, na i za izgubljenu poštu i zaboravljenu garderobu - ne odgovaram.

šifra:
kad možete njenu, kupite i moju.

bolegr @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 1, 2010

Nebo.





Neke druge stvari - nikada.

bolegr @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 0
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.