crta

Blog - srpanj 2012
petak, srpanj 27, 2012

Zrće 2012

Dragi Ivane,
More, piva, koke, množina, jednina,...
Godišnji je super i bez imalo vitra...
Pozdrave sa Jadrank Jadrana šalje ti
Tvoj Ivo

bolegr @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 24, 2012

... Hrvatska, Hrvatska...

I obala jadranska, jadranska...

I dok nas mediji, svi odreda, kronološki poput "uživo" (čit.: live) praćenja tijeka utakmica, informiraju o stanju duha, tijela i bankovnog računa jednog simpatičnog, ali priprostog mladića, vještog u baratanju loptom i nevještog u mnogočemu drugom, u samom tom praćenom činu zapravo negativca kojeg scenaristi javnog mnijenja pretvaraju u pozitivca, u buntovnika, doduše pravno gledano buntovnika bez razloga, i kojeg su vrli "savjetnici" za svojih 10-20 posto, ili koliko već postotaka ide "menadžerima" u toj lihvarskoj branši, prije par godina nagovorili da potpiše ugovor kojim se obvezuje na poslovnu (čit.: igračku) pripadnost jednom klubu, jednom stadionu i jednom vlasniku, i to na pun q (čit.: pun kufer, pun kurac, mnogo, šest) godina, a sad ga vjerojatno nagovaraju (ili ga uopće takvog priprostog i naivnog pametnije ne savjetuju) na kršenje tog istog ugovora po cijenu karijere, dakle moglo bi se reći i života, a sve iz razloga njegove vlastite gluposti koju mu rađe pripisujem nego gramzivost, skoro svi šute o barbarskom divljanju i maltretiranju kojem je izložena jedna obitelj jer se usudila sukladno dvije godine starom sudskom rješenju provaliti u svoj vlastiti stan, nakon dvadeset godina ponovo doći u posjed svojeg privatnog vlasništva, o prijetnjama koje su zakonski vrlo jasno definirane kao kaznena djela, i koje policija ignorira ili možda po službenoj dužnosti ne smije čuti, a sve od strane lika koji ratnu stečevinu brani mašući rješenjem o vlasništvu koje mu je izdala jedna državna institucija za nešto što nije niti bilo njeno i što neodoljivo podsjeća na neke druge jednako tako dodijeljene tuđe nekretnine iz kojih su protjerani oni koji nisu smjeli biti jednaki sa jednakijima...

I čisto plavo moreee...

Više cvijeća manje smećaaa...

bolegr @ 01:45 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, srpanj 21, 2012

Kamasutra nema toliko poza koliko sam ih noćas već promijenio, pomišljam. Pobjednica je zvjezdača. I klot i frket.

Iscrpljen neprestalnim vrćenjem, okretanjem, grčenjem, razvlačenjem i dahtanjem, sjednem.

Ustajem.

Kroz otvorena vrata izlazim van. Balkonski stolac - privremeno rješenje.

Gledam listove nabujalog Chea, jedne slične noći od milja tako prozvah pripitomljeni habanero chili, opipam zemlju i zadovoljan njenom vlažnošću mislim kako nečemu živom u mojoj blizini ova vrela noć ne pada teško. Palim krijesnicu, povlačim dim, iz poluprozirne plastične posude sa zelenim poklopcem otpijam vodu namijenjenu Cheu, dignem glavu i buljim u svijetli dio svijetle strane Mjeseca.

Vraćam se krevetu. Nastavljam pokušavati spavati bez da samog sebe dodatno dodirima grijem.

Ej, da je barem noćas moći levitirati...

bolegr @ 03:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, srpanj 20, 2012

Da imam nekog jarana kao što Boro ima Kožu, taj bi me sigurno nazvao u dva sata iza ponoći da ispriča vic jer bi imao on baš taj običaj, kakav svaki pravi jaran ima, zvati u gluho doba iz kafane da ispriča vic. Koliko sad, Kožo bi me već sigurno zvao i pitao jel znam onaj kad razgovaraju Mujo i Haso pa se Mujo Hasi žali na zdravstvene probleme. Kao, ima mučninu u želucu, mijenja raspoloženje, stalno bi nešto jeo, ali u ludim slatkoslanim, gorkokiselim i sličnim nespojivim kombinacijama,... uglavnom, nabroja Mujo simptome, a Haso kao iskusan muž i otac i dr. House, odmah prepozna o čemu je riječ pa izvali: "Mujo bolan, svi simptomi su tu, ja bi reko da s ti trudan, al malo mi to neobično. Muško si, nemaš ti ba maternice." A Mujo, i dalje zabrinut nad sudbinom odgovara: "Ja bolan, znam. Zato me neki strah fata. Da nije vanmaternična?" Eto, takav bi mi nekakav vic Kožo ispričao, a ja bih se odmah sjetio kako nema vica ni iz čega i da iza svakog dobrog vica stoji loša stvarnost. A ni Mujo, ni Haso, nisu nam daleko. Evo ih u susjedstvu, komšiluku, svako malo navrate, barem do Makarske, ako ih otamo kojekakve čovječuljkuše i slične spodobe ne otjeraju kao nepoželjne.

Ima skoro dva tjedna kako je izvjesna ljudska tragedija, nazvat ćemo ga za ovu priliku di-đej, nekakav potpredsjednik stranke koja je po svojem nazivu zajednica, a po djelovanju organizacija, stao na branik svake hrvatske maternice u obrani politike hrvatske demografske zajebnice pa izokrenuo rukavicu i uspoređujući pravo na medicinski potpomognutu oplodnju, dakle liječenje bolesti, sa Jasenovcem i Bleiburgom, sinonimima za zločine, verbalno ispalivši rafal gluposti:''Blaženi Alojzije Stepinac je rekao da je u povijesti hrvatske nacije Jasenovac najsramotniji čin koji se dogodio. Jednako tako i Bleiburg. Ovaj zakon se može staviti u razinu najvećih hrvatskih tragedija koje sam spomenuo. Stanimo tome na kraj."

Iskreno, poklisara jedne veće, starije i opakije organizacije od one u kojoj je di-đej potpredsjednik, organizacije koja je svoje mitološke svjetonazore i stavove nametala ognjem i mačem, i koja je govoreći o miru i ljubavi, stoljećima veličala krvnike i poticatelje zločina, uzimati za ozbiljno priličan je poremećaj. Ali masovna je to pojava. O njoj su pametno zborili i Einstein i Krleža.

Taj isti di-đej jučer je nastavio svoje laprdanje. "Nema većeg zla nego kad muškarac abortira", veli. Nisam siguran, a i da Muju pitamo, taj se sigurno ne bi složio. Znaju i Mujo i Haso da je od muškog abortusa opasnija muška vanmaternična trudnoća. Jer posljedice su kudikamo kompliciranije. Ali ako podpredsjednik organizacije nešto smatra, titula je tu ipak neki autoritet, onda tu ne bi trebalo biti nikakve sumnje, jer njemu je postalo jasno.

"Ovdje se događa jedan stvar koja je vrlo neugodna, a postavlja se pitanje tko nama ljudima daje pravo da odlučujemo za jedan život na uštrb pet ili šest drugih.  Nakon ozbiljnih razgovora s profesorima, bioetičarima, teolozima postalo mi je jasno. Ako je to odvojeno i u jednom trenutku dođe do spoja svi mi nastajemo, u tom trenutku počinje život. Neki smatraju da začeće nije početak života, ja smatram da jest. Prozvan sam čovjekom srednjeg vijeka, kromanjoncem, neandertalcem, desničarom, sve sam to spreman podnijeti moralno i časno za ovo što sam izrekao."

Prilično je brutalno nekoga tko paradigmatski prihvaća neke fantazije da je žena nastala od muškarčeva rebra, nazivati kromanjoncem, neandertalcem i svatko tko ga je tako prozvao gadno je promašio. Prikladnije bi ovog kromanjonca i neandertalca bili nazvati ga čekićem. Ili nakovnjem. Unatoč povremene plemenitosti harmonije gibanja valova kojih smo ponekad svjesni usljed postojanja istih, čekića i nakovnja i stremena.

I u ovog našeg di-đeja nema nedoumica. Zna se hijerarhija, tko svime upravlja, a tko sluša, tko o svemu odlučuje, a kome je gdje mjesto. Jedino nisam siguran kojom bih logikom mogao objasniti tijek sljedećih misli i rečenica:

"Osobno smatram da je nama muškarcima nerazumljivo što znači nositi život u sebi. Iz tog razloga smatram da kod ove teme najveću odgovornost imaju muškarci, a još više kod teme abortusa. Nema većeg zla nego kad muškarac abortira. Kako? Lako. Nagovorom."

Ali zato znaju i Mujo i Haso, i dr. House također, da je i od muškog abortusa i od muške vanmaternične trudnoće još gori i još opasniji - propali abortus.

bolegr @ 03:43 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 19, 2012

S gornjih stijena sada već pokojnog mi hladnjaka odlomila se santa leda veličine dva oblutka za cocktail Manhattan. NASA nema snimke jer im sateliti još uvijek nemaju pristup tom dijelu svijeta. S istog mjesta se 2011. godine odlomila santa slične veličine. Znanstenici su pomalo iznenađeni, ali tvrde kako je to prirodna pojava i da mjesta panici nema: "Ovo nije kolaps, ali je zato beznačajan događaj".

Neki drugi znanstvenici nisu tako blagi s komentarima. "Ovo je dramatično i uznemirujuće", rekao je za HINA-u neimenovani znanstvenik sa Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, inače i redovni profesor debrecinskog sveučilišta Debreceni Egyetem, "Bilježimo podatke od stoljeća sedmog i još nismo vidjeli ovakve promjene".

Odlamanje ove sante ne bi trebalo utjecati na promjenu razine mora s obzirom na to da su se sante i prije kretala, a mora ni blizu. Sante tek ponekad dođu do frontalnog ruba hladnjaka te uzrokuju probleme u otvaranju vrata istoga.

Problemi u plovidbi i pomorskoj navigaciji nisu zabilježeni.

Sa gornjih stijena hladnjaka odlomila mi se santa leda veličine dva oblutka za cocktail Manhattan. NASA nema snimke jer im sateliti još uvijek nemaju pristup tom dijelu svijeta. Sa istog mjesta se 2011. godine odlomila santa slične veličine. Znanstenici su pomalo iznenađeni, ali tvrde kako je to prirodna pojava i da mjesta panici nema: "Ovo nije kolaps, ali je značajan događaj".

Neki drugi znanstvenici nisu tako blagi s komentarima. "Ovo je dramatično i uznemirujuće", rekao je za HINA-u neimenovani znanstvenik sa debrecinskog sveučilišta Debreceni Egyetem, "Bilježimo podatke od stoljeća sedmog i još nismo vidjeli ovakve promjene".

Odlamanje ove sante ne bi trebalo utjecati na promjenu razine mora s obzirom na to da se santa i prije kretala. Sante ponekad dođu do frontalnog ruba hladnjaka te uzrokuju probleme u otvaranju vrata istoga.

Problemi u plovidbi i pomorskoj navigaciji nisu zabilježeni.
bolegr @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 15, 2012

Nedjelja jutros prijepodne. Ni psa na ulici, tek rijetki prolaznik. U vidokrug mi, dok sam gledao preda se na suprotnu stranu ulice, na tramvajskoj u Draškovićevoj kod Vlaške u smjeru juga, s desna uplovi lađa. Crna kosa povezana na potiljku, Jackie O (OO) sunčane naočale, bijela cvjetna poluprozirna haljina do potkoljenica sa tirkiznom upola kraćom podsuknjom. Kopitaste sandale. Jedna loša kopija drugarice Jovanke s kraja prošlog stoljeća.

- Da nisu neki građevinski radovi? - progpvara lađa na praznoj tramvajskoj. Ruke su spuštene, iz ušiju ne vire ni žice, ni plavozubi aparatić.
Ignoriram. Zadržim pogled na oronulim pročeljima.
- Da nisu neki građevinski radovi? - ponavlja i dodaje - Već vječnost čekam, a tramvaja nema.
Pogledam na display. Četvorka dolazi za tri minute, jedanaestica za četiri.
- Gospođo, ovdje gore piše da tramvaji dolaze za tri, četiri minute. Nije vječnost, nedjelja je i tramvaji rjeđe voze.
- A jel? Pa mogla sam i pješke.

Šutim, pokušavam se izvući. Stvarno, sad i ja shvaćam da tramvaja stvarno dugo nema. Bilo kojeg.
- Opet, treba i noge čuvati. - nastavlja.
Da, i jezik također.
- Treba se štedjeti na svakom koraku. Da se duže živi. - ne zaustavlja se.

Uto se iz Vlaške promoli obla njuška javnog tračnog prometala. Na škripu trenja čelika o čelik zašvenka glavom. Starački pomalo ukočeno tijelo poprati pokret, zašušte haljina i podsuknja, nos propara nebo.
- Nego čujte, - sad već stoji direktno ispred mene - ova promjena vremena... nimalo mi se to ne sviđa. Ni-ma-lo. Jučer toplo, danas ovako...
- Znate, - ne mogah više trpjeti - vremenske prilike se ne događaju prema nečijem sviđanju. To su samo fizikalni zakoni u igri.
- A da?! Zakoni? - okrene se na drugu stranu pa promrmlja nedovoljno tiho - Svašta. Kreten.

Uskoči lađa u upravo pristigli plavi vapor što naviga za Afriku i otplovi u bespuća uređena fizikalnim zakonima.

bolegr @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.