crta

Blog - kolovoz 2011
srijeda, kolovoz 31, 2011

U gomili bizarnih vijesti poput onih o cirkusu što se vozika po državi i svako malo zabija lopatu u zemlju, ne znam honorarči li za Mladena Stand Bajića d.o.o.R.H. u potrazi za izgubljenim crnim knjigama ili za Tomislava Bootha Karamarka, ministra unutarnjih poslova i crno-crvene povijesti dvadesetog vijeka, u potrazi za kostima od prije pola stoljeća (što bi drugo jadan kad je sve sadašnje zločine riješio), dade se naći i poneka koja tjera na mišljenje duže od par sekundi koliko je potrebno kako bi se shvatilo na koga se odnosi posljednja lamentacija ranije spomenutog cirkusa sa barunicom Münchhausen na čelu.

Izvjesni Renata i Majo, za ovu priliku ćemo ih tako nazvati, pomalo su neobičan par. Nisu oni neobični po tome što je Majo stariji od Renate 25 godina jer Renata je punoljetna, a ljudi ima sa svakakvim sklonostima. Neki vole mlađe, neki starije, pa kad se nađu dobro je, puno bolje nego oni koji traže jedno, a zakače se na drugo. Njihova je neobičnost je u tome što je Majo odlučio liječiti Renatu. Od zla.

U općini Generalski Stol, na Mrežnici, kod mjesta Katići, nedaleko od starog mlina, spomenika kulture, Majo je za istjerivanje zla iz Renate koristio ritual držanja njezine glave pod vodom: "U početku sam mislila da ću ostati bez zraka. Ali Majo mi je rekao da izdržim koliko mogu, još par sekundi, da mi se aktivira, da izađe ovo zlo", izjavila je Renata za jedan hrvatski eminentni ekskluzivni tabloid, a Majo dodao: "Lice joj je oteklo, izašlo joj je to zlo, povratila je nekoliko puta i onda mi je Bog rekao da idem na slap." Tako je terapiju objasnio Renato, vjerski obraćenik na Islam.

Terapiju je ponavljao nekoliko puta jer očito je zlo bilo duboko ukorijenjeno u Renati. Čak ju je jednom morao oživljavati jer je pala u nesvijest, a radi čega su mještani pozvali i policiju, a ova, policija, valjda po službenoj dužnosti, pozvala hitnu pa je hitna rekla da je Renati ostalo još tri dana života, a Renata, sukladno imenu, evo i dan-danas živa, a prošlo je više nego dosta puta po tri dana. I ne samo da je živa, Renata je ponovo poželjela ronjati: "Osjećam se dobro, ne ponestaje mi daha."

Pitali ih, iz onog istog hrvatskog eminentnog ekskluzivnog tabloida, ne misle li da će ih ljudi proglasiti ludima, a Majo samouvjereno, kako to može samo onaj koji je uvjeren ili možda onaj koji je samo uvjeren, odgovara: "Neka me proglase čime hoće, nije me briga što ljudi misle, važno mi je samo što Bog misli."

A ja mislim, nije važno što to Maju nije briga, kako je to prilično neobično. Mislim, promijenio Majo mrežni protokol,
IP adresu promijenio, pa sad bogu pristupa na malo drugačiji način i, onako usput, umače u Mrežnici. Je li Majo siguran da je u tim poveznicama sve kompatibilno? Nije li možda došlo do kakve disfunkcionalnosti radi promjene pristupnog protokola? A može bit i da je na drugi server priključen, jer nekada davno ljudi su vjerovali da ih je više, a onda većina odlučila da postoji samo jedan server. I sa ostalim se, naročito sa ovećim manjinama, prepucavala i još se prepucava oko prava na kontrolu routera i switcheva. A nitko sa nekom ozbiljnom garancijom ne može tvrditi je li jedan ili ih je nekoliko. Možda Majo uopće nije trebao Renatinu glavu u vodu umakati već po Dekameronu medicinsku praksu voditi. A kad smo kod njega, Dekamerona, ima jedan stari vic. I o kome nego o Muji i Hasi, neće valjda o Dekameronu. Dakle, vic. Zagazio Mujo do pola tijela u rijeku i trza se naprijed-nazad kao da jaše konja, delfina ili kakvu drugu beštiju, a obalom prolazi Haso pa ga pita: "Što to radiš Mujo?". "Močim kurac u Savi.", veli Mujo (da prostite na izrazu, ali tako Mujo i Haso opće, mislim verbalno). "Ali, bolan Mujo, nije ti ovo Sava nego Bosna." Haso odgovara i
u čudu ga gleda jer zna da je Mujo imao pet iz geografije. A Mujo odgovara, zapravo ne odgovara već govori mutnoj Bosni što nizvodno teče: "Savo bolan, digni glavu iz vode da te Haso vidi!". Nacionalnost, a ni vjeroispovijest jebene stranke u vicu nebitna je. Kolateralna tek.

I ne brinem se ja radi Renate i Maje, ne brinem se ni radi Muje i Hase, o Savi da i ne govorimo. Ono što mene muči jesu oni koje nisam ponovo spomenuo, ili ih uopće nisam spomenuo, zna se koji su ti, jer čini mi se da sustavno rade na izliječenju nacije i države malo po, od boga danom Majinom, a malo po Mujinom receptu: "Gurnut ćemo vam glavu pod vodu i istjerati zlo iz vas. A i dobro ćemo vam utjerati."

Pa vi durajte.


bolegr @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 16, 2011

 







Svi su likovi izmišljeni. Ili će to biti.


 





bolegr @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 1, 2011

Staklena stijena sa nekoliko redaka i istovremeno stupaca rupica, kako tko gleda, u sredini, umjesto polukružne rupe na dnu. I takva, elektronskohigijenski evoluirala i humano devoluirala, bila je ipak manja barijera od zauzete telefonske linije. Ima slike, a ima i tona.

- Dobar dan.
"Dobar dan."
- Kada voze vlakovi za Budimpeštu? Znate, danas svakako moram biti tamo.
"Imate jedan u četiričetrdesetdva, jedan u devetpedesetosam i jedan u šesnaestidvadeset."
- Kada dolaze u Budimpeštu?"
"Kako koji."
- Dobro, a koliko dugo traje vožnja?
"Svaka je drugačija. Koja Vas zanima?"
- Ja bih najbržu varijantu, ako može.
"Najbrži vam je ovaj drugi."
- Onda mi dajte jednu jednosmjernu za taj.
"Nemam. Rasprodano."
- Dajte mi onda za sljedeći.
"Nemam. Imam samo za prvi jutarnji."
- To mi je kasno.
"Imam i za današnji jutarnji."
- Ali sad je već prošlo devet. Kako ući u vlak koji je otišao?
"Snađete se." - namigne.

bolegr @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
©
Creative Commons License
Based on a work at www.bolegr.bloger.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.bolegr.bloger.hr
crta


crtice i tockice
Index.hr
Nema zapisa.